Priča o Michaelu Lawsonu, 29-godišnjem mladiću, poznatom po svom atletski građenom tijelu i privlačnom izgledu, izazvala je duboku javnu raspravu zbog bizarne situacije koja je šokirala sve u njegovoj okolini.
- Nakon teške prometne nesreće, Michael je završio u vegetativnom stanju, nepomičan i nesvjestan svega. Tijek ove priče nije ličio na ništa uobičajeno u svijetu medicine. Naime, medicinske sestre koje su se brinule o njemu počele su ostajati trudne, što je izazvalo niz misteroznih okolnosti.
Pet medicinskih sestara koje su radile na njegovom odjelu, ostale su trudne u razdoblju od samo godinu dana. Ono što je sve zbunjivalo je činjenica da nijedna od njih nije mogla objasniti kako su se dogodile te trudnoće. Sestre su tvrdile da nisu bile seksualno aktivne tijekom tog vremena, što je dodatno kompliciralo cijeli slučaj.
- Situacija je postala još čudnija kada su u anonimnim pismima počeli stizati optužbe da se nešto čudno dešava u Sobi 214, gdje je Michael bio smješten. Zbog tih anonimnih prijava, pokrenuta je službena istraga. Rezultati koje su istražitelji otkrili bili su zastrašujući: sva djeca koja su bila začeta od strane različitih sestara, imala su identične DNK markere, što je značilo da je otac tih beba bio isti — Michael Lawson.
- Istraga koju je predvodila dr. Emily Carter, istražiteljica za etiku bolnice, ubrzo je razjasnila da se u ovom slučaju krije mnogo više nego što je inicijalno izgledalo. Zdravstveni sektor bio je u šoku, a mediji su preplavili vijest postavljajući pitanje: „Je li ovo medicinsko čudo ili zločin?“ Šefovi bolnice bili su pod ogromnim stresom, jer su morali objasniti kako je moguće da je osoba koja nije bila svjesna, koja nije imala kontrolu nad svojim tijelom, mogla uzrokovati trudnoću. Prvi rezultati istrage sugerirali su da je Michael bio podvrgnut nekim neobičnim medicinskim postupcima, a istraga se usmjerila prema tehnološkim i etičkim pitanjima koja su se u tom trenutku činila kao područje nepoznanice.
Priča o Michaelu Lawsonu otvorila je duboku raspravu o medicinskoj etici, kontroli nad pacijentima i mogućnostima modernih medicinskih tehnologija. Načini na koje se tehnologija koristi u zdravstvenom sektoru, kao i pitanja kontrole i odgovornosti, postali su neizbježna tema razgovora. Da li bi se ovaj slučaj mogao ponoviti? Što bi značilo za budućnost medicine i etičke smjernice unutar nje? Kakve posljedice nosi činjenica da je pacijent u vegetativnom stanju bio odgovoran za takav fenomen? Medicinske ustanove, koje su do sada smatrane sigurnim i etičnim prostorima, sada su suočene sa ozbiljnim pitanjima koja će zasigurno oblikovati smjer zdravstvene industrije u budućnosti
