U današnjem članku prisjećamo se kako su naši djedovi i nene bili prave riznice mudrosti i znanja, a posebno se osvrćemo na jedan stari običaj koji je opstao kroz vekove.
- Nekada se u narodu znalo – kuća nije samo zid i krov, nego svetinja, a svetinju je trebalo znati sačuvati. Iako današnje generacije često zanemaruju te običaje, u mnogim domovima i dalje postoje tihi simboli zaštite, koje su s ljubavlju ostavile naše bake. Jedan od tih simbola, iako izgleda sasvim obično, bila je – metla.
Na prvi pogled, metla je samo alat za čišćenje prašine i paučine, no u starim vjerovanjima ona nije bila samo to. Naši stari su smatrali da određeni predmeti imaju posebnu snagu – ali samo ako se koriste s pravom namjerom i znanjem. Tako je metla postajala nevidljivi čuvar doma, tihi stražar koji je pratio ukućane danju i noću.
Ulazna vrata u kući nisu se smatrala samo pragom između unutrašnjeg i spoljnog svijeta – ona su bila granica između dobra i zla. Zato su naše bake odmah uz vrata stavljale metlu, ali na poseban način – okrenutu naopako, s drškom prema zemlji i čekinjama uvis. Vjerovalo se da takva metla odbija zle sile i urokljive poglede. Bila je znak da je kuća pod zaštitom i da nepoželjne energije tu nemaju pristup.
Naši stari su govorili da sve ima svoj red i smisao, pa tako ni metla ispred vrata nije bila naslonjena slučajno. Bilo je važno s kojom se namjerom postavlja. Mogla je biti nova ili stara, velika ili mala – bitna je bila vjera u njenu zaštitu.
- Ulaz u kuću smatrao se energetskim središtem. Kroz njega ne ulazi samo čovjek, već i sve ono što sa sobom nosi – misli, osjećaje i vibracije. Zbog toga se insistiralo da vrata budu čista i uredna, bez ogrebotina, a prostor ispred kuće oslobođen nereda. Nered se smatrao pozivom za negativnu energiju, koja bi mogla unijeti razdor u porodične odnose. Danas bismo to možda nazvali higijenom prostora, ali naši preci su to osjećali srcem.
Metla nije imala ulogu samo kod ulaznih vrata. Njeno mjesto bilo je i u sobi novorođenčeta. Kada bi se rodila beba, uz njen krevetac stavljala se mala ručno pletena metlica. Njena svrha bila je da štiti dijete od uroka, zlih očiju i loše energije. Stariji su smatrali da novorođenče upija sve oko sebe – i dobro i loše. Zato je metlica postavljana s vjerom da će čuvati bebin san, zdravlje i budućnost. Taj se običaj u nekim krajevima tiho njeguje i danas.
- U evropskoj tradiciji, metla je često povezivana s vješticama – prizor žene koja leti na metli kroz noć postao je univerzalni simbol. Ipak, u našem narodu vještice nisu uvijek bile zle. Često su se tako zvale žene koje su bile drugačije, mudre, intuitivne, one koje su poznavale biljke, molitve i znakove. Takve žene su znale da metla ima i energetsko značenje – da ona čisti prostor od svega negativnog.
U domaćem folkloru, metla je bila simbol čistoće, reda i zaštite ukućana. Koristila se i u obredima – na primjer, kada bi neko prvi put dolazio u kuću, domaćica bi lagano prešla metlom preko praga kako bi počistila tuđu energiju. Poslije svađe, kuća bi se pomela od praga ka unutra da bi se povratila harmonija.
Danas mnogi s podsmijehom gledaju na metlu naslonjenu ispred vrata. Smatraju je zaboravljenom ili nepotrebnom. Ali oni koji znaju, razumiju da to nije samo metla – to je tihi čuvar doma, simbol starih vremena i mudrosti naših baka. U vremenu kada tehnologija diktira brzinu i efikasnost, možda je upravo sada trenutak da se prisjetimo tih sporih i tihih običaja koji su štitili dušu doma.
Jer kao što su govorile stare žene: “Metla ne mete samo prašinu, nego i ono što se ne vidi – zle misli, teške riječi i tuđu zavist.” Možda je vrijeme da i mi ponovo otkrijemo moć tih jednostavnih stvari, koje nisu samo predmeti nego čuvari mira i ljubavi.
