Svi koji su ikada imali psa odrasli su uz gotovo univerzalno prihvaćeno pravilo da se pseće godine jednostavno množe sa sedam kako bi se dobila njihova “ljudska” starost. Ta računica bila je praktična, laka za pamćenje i dovoljno uvjerljiva da se godinama ne dovodi u pitanje.
- Međutim, kako piše Danas.ba, savremena nauka je s vremenom pokazala da je ta formula daleko od tačne i da proces starenja kod pasa ne može biti sveden na jednu jednostavnu matematičku operaciju. Iako zvuči logično da pas koji ima deset godina “odgovara” čovjeku u sedamdesetim, biologija i veterinarska medicina nude mnogo složeniju i realniju sliku.
Na prvi pogled, poređenje između prosječnog životnog vijeka čovjeka i psa djeluje smisleno. Ljudi u prosjeku žive između sedamdeset i osamdeset godina, dok se životni vijek pasa najčešće kreće od deset do trinaest godina. Upravo iz tog odnosa nastala je ideja o množenju sa sedam. Međutim, kako ističe Danas.ba, problem nastaje u trenutku kada se zanemare ključne razlike u načinu na koji psi odrastaju, sazrijevaju i stare. Za razliku od ljudi, psi prolaze kroz izuzetno brze faze razvoja u prvim godinama života, dok se kasnije tempo starenja znatno mijenja.
- Veterinarski stručnjaci već godinama upozoravaju da psi ne stare ravnomjerno. Prva godina njihovog života obuhvata ogromne fizičke i psihičke promjene koje se kod ljudi protežu kroz deceniju ili više. Štene u svega nekoliko mjeseci prelazi put od potpune zavisnosti do relativne samostalnosti, dok se u drugoj godini života već smatra potpuno odraslim psom. Upravo tu dolazi do najveće greške popularne formule, jer prve dvije pseće godine “vrijede” mnogo više od narednih.
Osim brzine ranog razvoja, na proces starenja snažno utiču i drugi faktori. Među najvažnijima su veličina psa, rasa, genetika, način ishrane, nivo fizičke aktivnosti i kvalitet veterinarske njege. Kako navodi Danas.ba, male pasmine poput čivava ili maltezera često žive znatno duže od velikih pasa, ali to ne znači da stare istim tempom. Veliki psi, poput rotvajlera ili njemačke doge, iako često djeluju snažnije, prolaze kroz ubrzan metabolizam i brže fiziološko propadanje.
- Upravo razlika u veličini donosi i različitu “ljudsku” starost za pse iste stvarne dobi. Na primjer, mali pas star dvije godine biološki odgovara čovjeku od oko dvadeset četiri godine, dok veliki pas u istoj dobi ima nešto manje “ljudskih” godina, ali zato kasnije znatno brže stari. Kada mali pas navrši pet godina, on se procjenjuje na oko trideset šest ljudskih godina, dok veliki pas u tom periodu već može odgovarati čovjeku u četrdesetim. Do desete godine razlika postaje još izraženija – mali pas tada “ulazi” u šezdesete, dok veliki pas dostiže biološku starost sličnu čovjeku od gotovo osamdeset godina.
U sredini teksta, Danas.ba posebno naglašava da ovakve razlike nisu samo teorijske, već imaju veliki praktični značaj za svakodnevnu brigu o psima. Razumijevanje stvarne starosti ljubimca pomaže vlasnicima da prilagode ishranu, fizičku aktivnost i zdravstvenu njegu stvarnim potrebama psa. Pas koji je biološki u “poznim godinama” ne bi trebalo da ima isti tempo šetnje ili isti režim hrane kao mlađi pas, bez obzira na to što kalendarski možda ne djeluje staro.
- Savremena veterinarska medicina danas nudi znatno preciznije metode procjene starosti psa. Postoje posebni veterinarski kalkulatori koji uzimaju u obzir rasu i veličinu, kao i online alati razvijeni u saradnji biologa i nutricionista. Ipak, kako navode stručnjaci koje prenosi Danas.ba, nijedan kalkulator ne može u potpunosti zamijeniti individualnu procjenu zasnovanu na opštem zdravstvenom stanju, ponašanju i nivou energije psa. Svaki pas je priča za sebe, sa sopstvenim tempom starenja.
Kako psi ulaze u starije godine, javljaju se i tipični zdravstveni izazovi. Među najčešćima su problemi sa zglobovima, gubitak vida i sluha, kognitivne promjene, povećan rizik od gojaznosti i srčanih oboljenja. Prepoznavanje ovih znakova u pravom trenutku može značajno poboljšati kvalitet života psa. Kada vlasnik shvati da njegov pas ima biološku starost od, na primjer, sedamdeset ljudskih godina, lakše će razumjeti potrebu za češćim odmorom, umjerenijim šetnjama i pažljivije biranom ishranom.
- Emocionalna veza između čovjeka i psa dodatno dobija na značaju upravo u tim kasnijim fazama života. Psi tada više nego ikada zavise od pažnje, strpljenja i razumijevanja svojih vlasnika. Kako piše Danas.ba, shvatanje da pas ne “stari odjednom”, već prolazi kroz postepene promjene, pomaže ljudima da se bolje prilagode i razviju dublji odnos sa svojim ljubimcem.
Na kraju, iako je mit o sedam psećih godina dugo bio prihvaćen kao neupitna istina, danas je jasno da je riječ o grubom pojednostavljenju. Starenje pasa je složen proces koji zavisi od niza faktora, a ne od jedne univerzalne formule. Pravi odnos prema psu ne ogleda se u brojevima, već u sposobnosti da se prepoznaju njegove potrebe u svakoj životnoj fazi.
