U današnjem članku govori se o problemu koji kod potrošača izaziva snažnu nelagodnost, nepovjerenje i zabrinutost, a to je pronalaženje neželjenih stranih tijela u prehrambenim proizvodima.
- Tokom prethodnih godina, domaća javnost više puta se susretala s primjerima u kojima su građani u čokoladama, keksima, musli proizvodima ili sirevima pronalazili insekte, larve ili druge nečistoće. Takva iskustva često izazivaju burne reakcije, naročito kada se fotografije ili snimci pojave na društvenim mrežama, gdje se informacije šire velikom brzinom i bez ikakve provjere.
Jedan od slučajeva koji je posebno uzburkao javnost bio je pronalazak presovanog insekta u popularnom slatkišu. Ovakvi događaji otvaraju važno pitanje – kako potrošač treba da reaguje kada se nađe u situaciji da u kupljenom proizvodu primijeti nešto što tu očigledno ne pripada.
- Prema savjetima stručnjaka za zaštitu potrošača, prvi i najvažniji korak jeste očuvanje dokaza. Ambalažu ne treba bacati, jer upravo na njoj se nalaze ključni podaci poput serijskog broja i oznake proizvodnje, koji omogućavaju praćenje porijekla proizvoda. Takođe, preporučuje se da se sačuva i fiskalni račun, jer on potvrđuje mjesto i vrijeme kupovine.
Umjesto da se nezadovoljstvo zadrži samo na internetu, nadležni organi apeluju da se ovakvi slučajevi zvanično prijave inspekciji. Fotografisanje proizvoda i slanje prijave pomaže institucijama da sprovedu kontrolu i utvrde da li je došlo do propusta u procesu proizvodnje, skladištenja ili distribucije. Inspekcija može reagovati i bez formalne prijave, ukoliko postoji osnovana sumnja da je ugrožena bezbjednost hrane, ali je u praksi glas potrošača često presudan za pokretanje postupka.
- Statistički podaci pokazuju da se svake godine bilježi određen broj prijava koje se odnose na kvalitet i ispravnost hrane, ali i da se značajan dio tih prijava ispostavi kao opravdan. Ipak, važno je naglasiti da postupak dokazivanja nije uvijek jednostavan. Ukoliko je originalno pakovanje već otvoreno, sudska praksa često zauzima stav da je teže sa sigurnošću utvrditi da je kontaminacija nastala u proizvodnom pogonu, a ne naknadno. Bez obzira na to, za inspekcijske službe i takav nalaz predstavlja signal da je neophodno sprovesti dodatnu kontrolu.
- Kontrole u proizvodnim pogonima obuhvataju detaljan pregled cijelog procesa, od prijema sirovina do finalnog pakovanja. Cilj je da se pronađe moguća tačka kontaminacije i da se, ukoliko se utvrde nepravilnosti, preduzmu odgovarajuće mjere. To može uključivati povlačenje proizvoda sa tržišta, privremenu zabranu prometa ili čak pokretanje prekršajnih i krivičnih postupaka. Zakon jasno propisuje da proizvođač ima obavezu da sam reaguje ukoliko uoči problem i da o tome obavijesti nadležne organe, čime se dodatno štiti zdravlje potrošača.
U prethodnim godinama zabilježeni su i slučajevi u kojima su pojedinci koji su javno govorili o spornim proizvodima završavali na sudu, suočeni sa tužbama proizvođača. Ipak, sudska praksa je pokazala da javno upozoravanje u interesu zaštite potrošača ne predstavlja napad na ugled firme, ukoliko je motiv informisanje i sprečavanje potencijalne štete. Takve presude poslale su važnu poruku da pravo na bezbjednu hranu ima prednost nad pokušajima prikrivanja problema.
- Ovakve situacije ukazuju na potrebu jačanja svijesti potrošača o njihovim pravima, ali i na važnost odgovornog ponašanja proizvođača. Transparentnost, brza reakcija i saradnja sa nadležnim institucijama ključni su za očuvanje povjerenja. Kada se problemi guraju pod tepih, posljedice mogu biti daleko ozbiljnije, kako po zdravlje građana, tako i po reputaciju kompanija.
Na kraju, jasno je da borba za bezbjednu i kvalitetnu hranu zahtijeva zajednički napor. Potrošači treba da budu informisani i spremni da prijave nepravilnosti, dok institucije i proizvođači moraju dosljedno sprovoditi propise i standarde. Samo na taj način može se izgraditi sistem u kojem su zdravlje, sigurnost i povjerenje na prvom mjestu
