U današnjem članku podsjećamo se na život i tragičnu sudbinu jedne od najpoznatijih zvijezda jugoslavenske narodne glazbe – Silvane Armenulić. Dana 10. listopada 1976. godine, vraćajući se s koncerta u Aleksandrovcu, izgubila je život u stravičnoj prometnoj nesreći.
- Zajedno s njom poginuli su i njezina sestra Mirjana Barjaktarević te violinist Rade Jašarević. Ta nesreća zauvijek je obilježila muzičku scenu tadašnje Jugoslavije i ostavila neizbrisiv trag u srcima obožavatelja.
Silvana, rođena 1939. godine u Doboju kao Zilha Barjaktarević, svoje umjetničko ime odabrala je prema slavnoj talijanskoj glumici Silvani Mangano. To ime postalo je sinonim za posebnu vrstu interpretacije, nježnosti i snage koju je unosila u svaku izvedbu. Bila je žena snažnog glasa, ali i karizme, koja je znala kako ostaviti dojam ne samo pjevanjem nego i svojom pojavom, šarmom i modnim izričajem.
Njena glazba i danas, desetljećima nakon njezine smrti, odjekuje i živi među generacijama. Publika je pamti po bezvremenskim pjesmama poput „Cigani, sviraj, sviraj“, „Rane moje“, „Srce gori jer te voli“, te baladi „Sama sam“, dok je najveći pečat ostavila s kultnim hitom „Šta će mi život“. Upravo ta pjesma postala je himna ljubavi, boli i ženske snage, a Silvanina interpretacija učinila ju je nezaboravnom.
Njena karijera nije došla preko noći. Tražila je onu jednu pjesmu koja će je izdvojiti iz mase i podići na tron narodnih pjevačica. Osim glasa, krasile su je ljepota, elegancija i nepogrešiv osjećaj za stil, pa je na sceni djelovala poput prave dive. Njezina interpretacija pjesama i način na koji ih je proživljavala na pozornici otvorili su novu eru jugoslavenske narodne glazbe, dajući joj ton sofisticiranosti i osobnog pečata.
- Godine 1961. u njezin život ušao je Radmilo Armenulić, poznati tenisač. Ubrzo nakon upoznavanja, Radmilo ju je zaprosio, a njihovo vjenčanje 26. listopada iste godine održano je u tajnosti, bez prisustva roditelja. Nakon ceremonije slavili su u beogradskoj kafani, a potom se Silvana uselila u dom njegove obitelji. Iako se Radmilo bojao reakcije svojih roditelja, oni su na kraju izrazili samo razočaranje što ih sin nije upoznao s izabranicom ranije. Njihov brak je, barem u prvim godinama, za mnoge djelovao poput bajke.
- Godine 1964. dobili su kćer Gordanu, koja je bila Silvanina najveća radost. Unatoč obiteljskim obavezama, Silvana je željela nastaviti pjevati, što joj je muž i omogućio. Ipak, njihov brak nije bio oslobođen izazova. Radmilo je dobio priliku da igra tenis u Zapadnoj Njemačkoj, a istovremeno je Silvana doživjela veliki udarac kada je preminuo njezin otac Mehmed. Taj gubitak bio je bolan, jer je upravo on bio njezina podrška i najveći obožavatelj.
Tragedija koja je uslijedila 1976. godine šokirala je cijelu Jugoslaviju. Nesreća u kojoj je život izgubila Silvana otvorila je brojna pitanja i potaknula mnoge rasprave. Posebno se isticalo to što su putnici u trenutku nesreće bili tek na pola puta do Beograda, iako se očekivalo da će odavno stići. Još veću težinu tragediji dala je činjenica da je njezina sestra Mirjana bila u šestom mjesecu trudnoće. Na mjestu nesreće pronađena je razbijena violina, simbolično svjedočanstvo o umjetničkom životu koji je naglo prekinut.
Razne priče kružile su o okolnostima Silvanine smrti, pa čak i o tome tko je zapravo bio za volanom. Policijski izvještaji nisu mogli umiriti sve nedoumice, a misterija je ostala prisutna i desetljećima kasnije. Njezina obitelj i danas obilježava godišnjicu nesreće, odlazeći na grob u znak sjećanja. Posebno se ističe kćer Gordana, koja radije sama posjećuje majčin grob, nastojeći izbjeći gužvu i prisutnost javnosti.
Na grobu su postavljena dva bijela mramorna goluba, simbol vječne ljubavi i mira. Radmilo Armenulić u svojim prisjećanjima opisuje Silvanu kao hrabru, strastvenu i odvažnu ženu. Njena priroda bila je ispunjena energijom i neustrašivošću. Jednom prilikom, u Njemačkoj, slučajno je zaključala ključ u stanu. Bez dvoumljenja izašla je na uzak balkon, na dvadeset metara visine, i obišla zgradu kako bi se kroz prozor kupaonice vratila unutra. Taj događaj najbolje oslikava njezin karakter – žena koja nije poznavala strah i koja je životu pristupala s potpunim intenzitetom.
Unatoč njenoj hrabrosti i životnoj energiji, Silvana je bila i nježna, pažljiva i velikodušna supruga i prijateljica. Uspomena na nju živi kroz njezine pjesme, ali i kroz priče onih koji su je poznavali. Njena smrt bila je veliki gubitak, ali ono što je ostavila iza sebe čini je besmrtnom u kolektivnom pamćenju. Silvana Armenulić ostaje simbol glazbene epohe, žena koja je unijela dušu u svaku izvedbu i ostavila pjesme koje i danas diraju srce.
