Jedna ulična anketa koja je obavljena u Hrvatskoj je privukla veliku pažnju ljudi na prostoru bivše Jugoslavije upravo zbog pitanja koja su bila postavljena prolaznicima.
Nedavna anketa u Hrvatskoj na prvi se pogled čini jednostavnom, ali ima značajnu društvenu poruku koja se ignorira. Građani su zamoljeni da sudjeluju u pitanju koje ima značajan emocionalni učinak: “Koju zemlju najviše mrzite?” Mnogi bi očekivali da će odgovori biti pristrani i dugogodišnje konvencije, ali istina je zapravo bila drugačija. Čini se da hrvatsko društvo, barem među stanovništvom, pokazuje znakove tranzicije i sve većeg prezira prema mržnji kao katalizatoru promjena. Rezultati ankete su složeni i sastoje se od više stavova.
- Neki su ispitanici spomenuli obližnje zemlje, što se može pripisati povijesnim sporovima i složenoj povijesti regije. Međutim, mnogi su sudionici također raspravljali o globalnim silama, poput Sjedinjenih Država, Rusije i Kine, a percepcija njihovog političkog utjecaja dovela je do nelagode ili nepovjerenja. Uzroci koje su naveli bili su prvenstveno politički: uvjerenje da te zemlje imaju preveliki utjecaj na domaće i međunarodne poslove drugih zemalja. Ovi odgovori pokazuju da su građani sve više svjesni međunarodnih odnosa i globalne politike te da je njihova zabrinutost porasla nakon lokalnih i regionalnih sukoba.
Ipak, najveći preokret u anketi bili su odgovori koji su, možda slučajno, zagovarali odbacivanje mržnje kao osjećaja. Mnogi pojedinci su jasno izjavili da ne gaje mržnju ni prema jednoj zemlji, većina su bili mladi ljudi. Jedna studentica iz Splita objasnila je da je besmisleno trošiti energiju na mržnju jer nema pozitivnih rezultata. Ova izjava ukazuje na promjenu generacija stanovništva: mlađe generacije sve više pokušavaju stvoriti društvo koje je manje netolerantno.
Suprotno tome, starije generacije usvojile su inkrementalni pristup, podsjećajući nas da nije prikladno generalizirati i da je najvažnije fokusirati se na pojedince, a ne na države. Prepoznala je to i jedna Zagrepčanka. Sociolozi priznaju da ovo istraživanje ima značajan utjecaj na razumijevanje društvene klime. Prema riječima dr. Marka Pavlovića sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, ovdje je istraživanje pokazalo “vjerovatne” emocije i stavove građana koji se često potiskuju u političkim raspravama i medijskim prikazima. Pomoću ovih odgovora možemo odrediti način na koji se uspostavljaju osobni odnosi i stupanj do kojeg povijest utječe na ponašanje i stavove u svakodnevnom životu.
Očito je da se društvo udaljava od tradicionalnih konvencija i traži put prema većem razumijevanju. Vrlo je važan odnos mlade osobe prema globalnom svijetu. Internet, društvene mreže i dostupnost putovanja uvelike su eliminirali tradicionalne prepreke među zemljama, što je dovelo do povećane suradnje i zajedničkog razumijevanja. Ovaj trend pokazuje da se mržnja postupno vraća u prošlost, nasuprot tome, novijim generacijama više je stalo do tolerancije, simpatije i međusobnog uvažavanja. Unatoč spoznaji koju neki ljudi još uvijek imaju o teretu prethodnih sukoba, očito je da se većina građana želi fokusirati na budućnost bez obveze povijesnih prijepora. Nalazi studije također pokazuju da raste politička i društvena svijest građana.
Diljem svijeta ljudi sve više sudjeluju u globalnim aktivnostima i prepoznaju značaj moćnih entiteta u svakodnevnim situacijama. Primjeri iz medija poput Jutarnjeg lista i N1 televizije pokazuju da sudionici anketa često navode sigurnost svoje zemlje kao primarnu brigu u međunarodnim poslovima, a pritom žele veću neovisnost i objektivnost. Ovi trendovi pokazuju društvenu zrelost i spremnost građana da kritički procjenjuju širi kontekst svijeta. Studija također sugerira da stavovi jedne generacije ovise o stavovima druge generacije. Mlađi ljudi žele međunarodnu, široku perspektivu svijeta, dok stariji često imaju kombinaciju opreza i znanja.
Zagrebački sociolog dr. Ivica Lukić u Večernjem listu dokumentirao je kako “mladi shvaćaju da se ne mogu baviti temama mržnje, dok stariji imaju sposobnost uvažavanja različitosti i kompleksnosti društava i pojedinaca”. Ova kombinacija perspektiva promiče stabilnost i potencijal za progresivno mišljenje, što uključuje uvažavanje različitosti i složenosti. Unatoč mogućnosti da se u anketu ubaci provokativno pitanje, njezini rezultati zapravo opisuju narativ nade i transformacije. One pokazuju da unatoč povijesnim napetostima velik broj Hrvata želi mir, razumijevanje i globalnu suradnju, umjesto da gaji stari osjećaj neprijateljstvo.
Potencijal za izražavanje mišljenja o drugim zemljama pokazuje sklonost društva da uzme u obzir sebe i riješi vlastite predrasude. Ova istraživanja pokazuju da, iako je mržnja i dalje prevladavajuća u dijelu stanovništva, ona više nema utjecaja kao nekad. Umjesto toga, postoji simpatija, želja za zajedničkim ustupkom i želja za stvaranjem korisnijeg svijeta. Primjeri nacionalnih medija, poput Hrvatske radiotelevizije (HRT), pokazuju da javnost rado raspravlja o svojim emocijama i otvoreno priznaje da prošlost nije potrebna za budućnost. U konačnici, istraživanje nije samo statistički prikaz hrvatskog društva.
Pokazuje koliko su građani, posebno mlađi pojedinci, otporni na neinteligentnu predrasudu i mržnju, dok stariji pokušavaju usaditi vrijednost empatije i kritičkog pristupa svijetu. Ovi nalazi pokazuju da se društvo približava zrelosti, ali ne dopušta da prošlost utječe na budućnost. Ovim bi odgovorima Hrvatska i šira regija Balkana mogle poslužiti kao katalizator tolerancije, suradnje i globalne misli, izbjegavajući pritom povijesne učinke svojih postupaka.
