U današnjem članku govori se o tome kako se nositi s bezobraznim ljudima, jer oni su prisutni svuda u porodici, na poslu, u školama, pa čak i među prijateljima. Njihovo ponašanje može poprimiti različite oblike: od otvorenih uvreda i podsmijeha, do prikrivenih komentara koji se maskiraju kao šala, a zapravo duboko pogađaju i ponižavaju.
- Takvi susreti izazivaju nelagodu i često nas stavljaju pred dilemu – da li da prećutimo ili da reagujemo. Oba izbora, kako stručnjaci naglašavaju, zapravo daju prednost onome ko se ponaša neprimjereno. Ako uzvratimo na isti način, spuštamo se na njihov nivo i dodatno im hranimo ego. Ako pak šutimo, indirektno im dopuštamo da nastave s istim ponašanjem. Potrebno je, dakle, pronaći treći put – onaj koji čuva naše dostojanstvo i ne vodi ka nepotrebnim sukobima.
Za početak, korisno je razumjeti zašto ljudi pribjegavaju bezobrazluku. Psiholozi navode različite razloge: nesigurnost koju pokušavaju prikriti, uticaj okruženja u kojem je takvo ponašanje normalizovano, želja za dominacijom ili prosto nedostatak empatije. Takve osobe često nisu svjesne kako njihove riječi utiču na druge, ili pak to rade namjerno da bi dokazale moć. Kada shvatimo da njihovo ponašanje više govori o njima nego o nama, lakše je ostati miran i ne doživljavati napade lično. To znanje stvara unutrašnju distancu koja nam pomaže da reagujemo staloženo.
Najčešća greška u reakciji jeste vjerovanje da je šutnja najbolji lijek, ili pak uvjerenje da se samo kroz konflikt možemo zaštititi. Stručnjaci upozoravaju da nijedna od tih krajnosti ne donosi dugoročno rješenje. Umjesto toga, preporučuje se metoda smirene konfrontacije. Ova tehnika podrazumijeva da se bez ulaska u emotivne rasprave jasno postave granice. To znači da se mirnim tonom i stabilnim stavom objašnjava šta se ne prihvata i šta se ne može tolerisati.
- Primjeri su vrlo praktični. Ako nas neko vrijeđa kroz šale, možemo mirno reći: „Razumijem da želiš biti duhovit, ali za mene ovo nije prihvatljivo.“ Ako nas prekida u razgovoru ili potcjenjuje, moguće je odgovoriti: „Cijenim tvoje mišljenje, ali bih voljela da me saslušaš do kraja.“ U slučaju povišenih tonova, dovoljno je naglasiti: „Možemo nastaviti razgovor samo ako pričamo bez vikanja.“ Bitno je da i govor tijela prati poruku – treba biti siguran, ali ne prijeteći, bez agresivnog stava i bez povlačenja.
Ova metoda pokazuje rezultate jer bezobrazni ljudi često očekuju burnu reakciju. Kada naiđu na mirnu odlučnost, njihova dinamika se ruši. Tada shvataju da imaju posla s osobom koja zna gdje su granice. Na taj način gradimo samopouzdanje, učimo druge kako da se odnose prema nama i stvaramo prostor u kojem nema mjesta za uvrede. Psiholozi naglašavaju da način na koji reagujemo direktno oblikuje buduće ponašanje onih oko nas.
Psihološki efekat smirene konfrontacije je snažan. Oni koji koriste bezobrazluk kao sredstvo kontrole najčešće budu iznenađeni kada naiđu na miran otpor. Njihova namjera da ponize ili isprovociraju gubi smisao. Vremenom, počinju da nas doživljavaju ozbiljnije i sa više poštovanja, čak i ako to nikada ne priznaju otvoreno. Zato ova tehnika nije korisna samo u trenutnim sukobima, već i u oblikovanju dugoročnih odnosa.
Ipak, ovakva reakcija ne dolazi sama od sebe. Potrebno je vježbanje i dosljednost. Preporučuje se da se unaprijed uvježbaju rečenice, bilo pred ogledalom ili u razgovoru s prijateljem, kako bi prirodno došle u pravoj situaciji. Ton glasa treba ostati neutralan, ali siguran, dok stav tijela odaje stabilnost i uvjerenost. Ako jednom popustimo, a drugi put reagujemo odlučno, to može zbuniti sagovornika i smanjiti učinak. Zato upravo ustrajnost stvara kredibilitet i jasnu sliku o nama. Postavljanje granica nije znak slabosti, već potvrda snage ličnosti.
Treba imati na umu da bezobraznih ljudi uvijek ima i da ih ne možemo promijeniti. Ono što možemo jeste promijeniti sebe i način na koji odgovaramo. Kada odlučimo da nećemo tolerisati nepoštovanje, šaljemo snažnu poruku – i njima i sebi. Ta odluka razlikuje osobu koja ćuti i trpi od one koja zna zaštititi svoje dostojanstvo. Ljudi koji umiju da smireno odgovore na provokacije obično imaju zdravije odnose i manje stresa u svakodnevnom životu.
Na kraju, reakcija na bezobrazluk ne mora biti ni tišina ni sukob. Smirena konfrontacija nam omogućava da zauzmemo svoj stav bez agresije, ali i bez povlačenja. To je vještina koja se uči i usavršava, ali kada je jednom savladamo, postaje moćno oružje protiv svakodnevnih neprijatnosti. Ona nas ne samo štiti od tuđe grubosti, već nas jača kao ljude koji znaju koliko vrijede i ne dopuštaju da im se taj okvir naruši.
