Povratak iz rodnog kraja za mnoge ljude iz dijaspore nosi posebnu težinu. To nije samo kraj odmora, već emotivni rastanak s porodicom, mirisima domaće kuhinje i osjećajem pripadnosti koji se rijetko može ponijeti u koferu.
- Upravo zato, mnogi u gepeke svojih automobila ili prtljag aviona pakuju više nego što propisi dozvoljavaju, često nesvjesni da ih na granici Evropske unije može sačekati neugodno iznenađenje. Kako Blic već duže vrijeme upozorava, povratak s praznika može se pretvoriti u skup i stresan susret s carinskim pravilima koja ne poznaju emocije ni dobre namjere.
Za ljude koji žive i rade u inostranstvu, praznici su često jedina prilika da se ponovo osjete kao kod kuće. Stolovi su puni, razgovori dugi, a rastanci teški. U takvoj atmosferi, sasvim je prirodno poželjeti ponijeti dio tog osjećaja nazad – komad domaćeg sira, malo suhe slanine, bocu rakije ili kobasice koje podsjećaju na djetinjstvo. Međutim, ono što je u krugu porodice znak ljubavi i pažnje, na granici postaje strogo regulisana roba. Mnogi putnici tek kada carinik zatraži da otvore gepek shvate da su pogriješili, a tada je već kasno za povratak.
- Evropska unija ima izuzetno jasna i stroga pravila kada je riječ o unosu hrane, naročito proizvoda životinjskog porijekla. Bez obzira na to da li je hrana domaća, vakuumirana ili namijenjena isključivo ličnoj upotrebi, meso, mlijeko i svi proizvodi od njih u potpunosti su zabranjeni. Sir, pršut, kulen, suha slanina ili kobasice ne mogu preći granicu, a carinski službenici nemaju diskreciono pravo da „zažmire“. Kako navodi Večernji list, ovakvi proizvodi se bez izuzetka oduzimaju i uništavaju, a putnici često uz to dobiju i novčanu kaznu.
Osim hrane, problem nastaje i zbog nepoznavanja dozvoljene vrijednosti robe. Putnici koji dolaze iz zemalja koje nisu članice Evropske unije, poput Bosne i Hercegovine ili Srbije, mogu bez plaćanja dažbina unijeti robu određene vrijednosti. Taj limit iznosi do 300 eura po osobi u drumskom i željezničkom saobraćaju, dok je za avionski i pomorski saobraćaj granica nešto viša i iznosi 430 eura. Za djecu mlađu od 15 godina, taj iznos je dodatno smanjen. Svako prekoračenje ovog limita može dovesti do plaćanja carine, poreza, pa čak i kazni, što mnogi saznaju tek kada su već na granici.
- Posebna tema su duvanski proizvodi, oko kojih često vlada pogrešno uvjerenje da „nekoliko šteka ne može biti problem“. Pravila su, međutim, precizna i razlikuju se u zavisnosti od vrste prevoza. Putnici koji putuju avionom imaju nešto veće dozvoljene količine, dok su ograničenja za one koji dolaze automobilom znatno stroža. Sve što prelazi propisani prag smatra se prekršajem, čak i ako putnik tvrdi da je riječ o ličnoj upotrebi. B92 je u više navrata pisao o slučajevima u kojima su ljudi ostajali bez cigareta i uz visoke kazne zbog pogrešne procjene.
- Slično važi i za alkoholna pića. Dozvoljene količine piva, vina i žestokih pića jasno su definisane i važe jednako bez obzira na to da li se putuje automobilom, vozom ili avionom. Čim se pređe dozvoljena granica, putnik ulazi u zonu prekršaja. Kazne u tim slučajevima nisu simbolične, a pojedini putnici su se suočili s iznosima koji premašuju vrijednost cijelog putovanja. Iako neki odluče da rizikuju, rijetko ko unaprijed računa na finansijski udarac koji može dostići i petocifrene sume u eurima.
Dodatnu konfuziju izazivaju pravila o unosu voća i povrća. Mnogi vjeruju da nekoliko kilograma jabuka, krompira ili luka ne može predstavljati problem, ali stvarnost je znatno drugačija. Većina svježeg voća i povrća zahtijeva fitosanitarni sertifikat, bez kojeg se roba automatski oduzima. Izuzeci postoje, ali su rijetki i uglavnom se odnose na određene vrste tropskog voća poput banana ili ananasa. Neznanje ovih pravila često rezultira gubitkom hrane i dodatnim stresom na granici.
- Najbolniji dio ove priče svakako su kazne. Za neprijavljivanje robe mogu se izreći novčane kazne od nekoliko stotina eura, dok se pokušaj unošenja zabranjenih proizvoda ili krijumčarenje kažnjava znatno strožije. U nekim slučajevima, kazne mogu dostići i do 13.300 eura. Za mnoge porodice, to je iznos koji briše sav smisao prazničnog putovanja, pretvarajući lijepe uspomene u gorak osjećaj gubitka i razočaranja.
Zbog svega navedenog, sve više iskusnih putnika savjetuje da se, koliko god emotivno bilo teško, odustane od nošenja domaćih mesnih i mliječnih proizvoda preko granice. Emocija je razumljiva, ali zakon je neumoljiv. Nekada je sigurnije ponijeti samo fotografije, uspomene i poneki suvenir, nego rizikovati ozbiljne finansijske i pravne posljedice.
- O ovim problemima dijaspore na granicama redovno izvještavaju domaći mediji. Večernji list često apeluje na putnike da se prije polaska detaljno informišu o važećim propisima, dok Blic donosi konkretne primjere ljudi koji su zbog neznanja ostali bez hrane, novca i živaca. B92 dodatno naglašava da su kontrole posebno pojačane tokom praznika, kada je frekvencija putnika najveća i kada carinske službe nemaju toleranciju za prekršaje.
Na kraju, poruka ostaje jednostavna, ali izuzetno važna. Granica ne prepoznaje emocije, nostalgiju ni dobre namjere, već isključivo propise. Koliko god domaći proizvodi mirisali na djetinjstvo, sigurnost i porodicu, u prtljažniku mogu postati ozbiljan problem. Informisanost i pažljivo planiranje jedina su prava zaštita, a ponekad je najpametnija odluka upravo ona najteža – ostaviti gepek prazan i sačuvati uspomene bez dodatne cijene
