Problem ovog sveta je u tome što su pristojni ljudi puni sumnje, a idioti samouverenosti: 12 istina koje će vam promeniti život

U današnjem tekstu govori se o čovjeku čije su riječi često zvučale grubo, ali su u sebi nosile neobičnu istinu o životu. Riječ je o Čarlsu Bukovskom, piscu koji je svojim stavovima i načinom života godinama izazivao rasprave, divljenje i nerazumijevanje.

• Njegova djela i misli nisu bila uljepšana niti prilagođena društvenim pravilima. Naprotiv, bila su sirova, direktna i ponekad bolno iskrena. Upravo zbog toga mnogi ljudi i danas u njegovim riječima pronalaze nešto što ih natjera da zastanu i razmisle o vlastitom životu.

Bukovski je preminuo prije više od tri decenije, u dobi od 73 godine. Uzrok smrti bila je leukemija, a posljednje godine života proveo je u Kaliforniji. Iako je život završio mirno, u svom domu, mnogi su smatrali da takav kraj nije baš odgovarao njegovoj buntovnoj prirodi. Bio je čovjek koji je pisao o barovima, izgubljenim ljudima, o ljubavi koja boli i o svijetu koji često nije pravedan.

• Da je mogao birati, vjerovatno bi umro mlad, negdje uz čašu pića i uzbuđenja koje je često opisivao u svojim tekstovima. Ipak, sudbina mu je namijenila drugačiji završetak.Sahranjen je u memorijalnom parku u blizini svog doma u San Pedru

Na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji kratka poruka koja savršeno opisuje njegov životni stav: „Ne pokušavajte!“. Ta rečenica nije značila da ljudi trebaju odustati od života, već je nosila dublju poruku – da se stvari koje su zaista vrijedne ne rade na silu, već iz unutrašnje potrebe i strasti.

• Bukovski je tokom života izgovorio i napisao mnoge misli koje su ostale zapamćene. Njegove riječi često su bile provokativne jer su razotkrivale licemjerje društva. Smatrao je da nas društvo često uči pogrešnim pravilima, posebno kada je riječ o tome šta je dobro, a šta loše. Prema njegovom mišljenju, mnoge stvari koje se proglašavaju pogrešnima zapravo služe samo da bi se ljudi držali pod kontrolom i u pokornosti.

Jedna od njegovih poznatih misli govori o tome kako društvo često oblikuje naše stavove i uvjerenja, čak i onda kada ona nemaju mnogo veze sa stvarnom istinom. Bukovski je vjerovao da čovjek mora razmišljati svojom glavom i imati hrabrosti da bude drugačiji.

• Zanimljivo je i kako je pisao o odnosima između muškaraca i žena. Njegove rečenice često su izazivale polemike jer su bile brutalno iskrene. Govorio je da mnogi ljudi u životu više pažnje posvećuju površnim stvarima nego pravim vrijednostima. U tom kontekstu često je spominjao da fizička privlačnost u društvu ponekad ima veću težinu od inteligencije, jer ljudi često prvo primijete ono što vide, a tek kasnije ono što neko zaista jeste.

Ipak, Bukovski nije bio samo provokator. Iza njegovih riječi krila se duboka analiza ljudske prirode. Posebno je bio kritičan prema lažnim ljudima i licemjerju. Smatrao je da se iskrenost, čak i kada je gruba, više cijeni od pretvaranja. Govorio je da je mnogo lakše razumjeti osobu koja je otvoreno naivna nego onu koja stalno glumi i skriva svoje pravo lice.

• Prema njegovim riječima, svijet je često okrenut naopako. On je jednom napisao misao koja se i danas često citira: najveći problem ovog svijeta je to što pristojni ljudi sumnjaju u sebe, dok su budale pune samopouzdanja. Ta rečenica, koliko god zvučala jednostavno, zapravo govori mnogo o društvu u kojem živimo. Mnogi ljudi koji imaju znanje i vrijednosti često preispituju sebe, dok oni koji nemaju mnogo toga za ponuditi nerijetko nastupaju sa velikom sigurnošću.

• Ova misao posebno je odjeknula među čitaocima širom regiona. Prema pisanju magazina Stil, upravo ta rečenica jedna je od najcitiranijih Bukovskijevih izjava jer savršeno opisuje paradoks savremenog društva u kojem često dominiraju glasniji, a ne nužno i pametniji ljudi.

Bukovski je često pisao i o ljubavi, ali ne na romantičan način na kakav smo navikli. Njegove riječi o ljubavi bile su pomalo cinične, ali i iskrene. Smatrao je da ljudi često idealizuju ljubav i pretvaraju je u bajku, dok je stvarnost mnogo složenija. Po njegovom mišljenju, život je pun paradoksa: često volimo one koji nas ne vole, dok nas vole oni prema kojima ne osjećamo isto. Ta jednostavna, ali bolna istina mnogima je poznata.

• O ljubavi je govorio i kroz vlastita iskustva. Jednom je priznao da je pustio ženu koju je volio, a onda je godinama kasnije pokušavao pronaći dijelove nje u drugim ženama koje je upoznavao. Ta misao govori o tome koliko prošlost može ostaviti trag u čovjeku i kako se neke emocije nikada do kraja ne zaboravljaju.

Slične interpretacije Bukovskijevih misli često se mogu pronaći i u regionalnim medijima. Tako je portal Mondo u jednom tekstu istakao da su njegove rečenice posebne upravo zato što govore o stvarima koje ljudi često osjećaju, ali rijetko imaju hrabrosti izgovoriti naglas.

• Jedna od njegovih najpoznatijih poruka govori o individualnosti. Bukovski je smatrao da je najvažnije ostati svoj, čak i kada se to ne uklapa u očekivanja društva. Govorio je da su mu se ljudi često smijali jer je drugačiji, ali da je on uzvraćao smijehom jer su svi oni isti. Ta misao savršeno opisuje njegovu filozofiju života – biti drugačiji nije slabost, već snaga.

Takođe je vjerovao da svaka osoba u nama može probuditi drugačiju stranu naše ličnosti. Neki ljudi u nama bude dobrotu, dok drugi mogu probuditi ljutnju ili čak mračnije dijelove karaktera. Upravo zbog toga odnosi među ljudima često oblikuju ono što postajemo.

• Bukovski je imao i specifičan pogled na uspjeh. Smatrao je da ljudi koji pokušavaju svima biti simpatični rijetko ostavljaju pravi trag u svijetu. Prema njegovom mišljenju, ljudi koje svi vole rijetko mijenjaju svijet, jer promjene obično donose oni koji su spremni ići protiv struje.

O njegovim idejama pisali su i drugi regionalni portali. Na primjer, Espreso je u jednom članku istakao da Bukovski i danas inspiriše nove generacije upravo zato što njegove riječi ruše iluzije i podsjećaju ljude da život nije savršen, ali da upravo u toj nesavršenosti leži njegova prava vrijednost.

• Na kraju, jedna od najpoznatijih njegovih rečenica možda najbolje sažima cijelu njegovu filozofiju. Bukovski je govorio da čovjek treba pronaći ono što zaista voli i pustiti da ga to „uništi“. Ta rečenica ne govori o samouništenju, već o potpunoj predanosti onome što nas pokreće. Drugim riječima, živjeti strastveno i bez kompromisa.

Iako je od njegove smrti prošlo mnogo godina, riječi Čarlsa Bukovskog i dalje imaju snažan odjek. Njegove misli podsjećaju ljude da život nije uvijek uredan, logičan i pravedan, ali da upravo u toj nesavršenosti postoji posebna vrsta istine. Upravo zato mnogi čitaoci i danas pronalaze inspiraciju u njegovim rečenicama – jer iza svake od njih stoji iskustvo čovjeka koji je život posmatrao bez uljepšavanja, ali sa dubokim razumijevanjem ljudske prirode.