- Posljednjih 11 godina Klodiana i Duško Maraš žive u ljubavnom i skladnom braku. Živeći u selu Goševo na Goliji, suočavaju se sa zahtjevnim životnim uvjetima, posebno u zimskim mjesecima. Njihovih pet kćeri izdrže put duži od 13 kilometara do škole u jednom smjeru; usprkos tome, ostaju vedri i zadovoljni unatoč tim okolnostima.
Ova mlada Albanka razvila je duboku ljubav prema Srbinu, a njihova romantična priča započela je na nekonvencionalan način u Albaniji. Uvjereno tvrdi da nije ni trenutka požalila zbog svog izbora.Albanka i Srbin roditelji su pet kćeri.Prema Klaudiani, faktori kao što su dob, nacionalnost, vjera te različite kulture i običaji nisu bili prepreka.
Kao katolik porijeklom iz Albanije, u početku sam bio zabrinut zbog svoje percepcije po dolasku u Srbiju. U početku sam se susreo s osjećajem da me vuče u više smjerova; jezik je bio nepoznat, a okolina se činila potpuno novom. Međutim, čini se da je božanska intervencija odigrala ulogu, što je dovelo do povoljnog ishoda. Ujedinjeni smo 11 godina, dosljedno podržavajući jedni druge na ovom putu.
- Trenutačno odgajaju pet kćeri, a unatoč izazovnim okolnostima, jer Golija zna biti posebno teška tijekom zimskih mjeseci s temperaturama koje padaju u znatne minuse, nijedna od kćeri ne izražava nikakve pritužbe. Nadalje, škola je udaljena više od 13 kilometara u jednom smjeru.Clodiana uz smiješak navodi kako njihova najstarija kći ima 10 godina, a najmlađa godinu i pol. “Snalazimo se kako znamo i umijemo”, dodaje ona.
Smatrali su je zakonitim potomkom.
Nakon što je prihvatila bračnu ponudu, bila je potpuno svjesna da Duškovo financijsko stanje nije baš povoljno.Posjedovao sam svo znanje; međutim, ako smo čestiti pojedinci, sve će stvari na kraju biti riješene. Posjedovanje svega je besmisleno bez ljubavi. U nedostatku obiteljskog sklada, sva ostala postignuća nemaju vrijednost.
Po preseljenju u Duškovo prebivalište, ističe da ju je njegova obitelj prigrlila kao svoju djecu.
Moje sestre, uvijek ću pamtiti radost koju su izrazile po mom dolasku; njihove suze bile su od sreće. Smatrali su me ne samo snahom, već su me prigrlili kao jedno od vlastite djece, i doista, tada sam bila još mlada djevojka. Kad sam doživjela rođenje svog prvog djeteta, bila sam mlada i bez iskustva. U pomoć su mi priskočili brojni pojedinci koji su mi pružili podršku i dobrodošlicu u ovom značajnom trenutku.
Obje osobe pokazuju snažnu radnu etiku i nastoje svojoj djeci ponuditi najbolje mogućnosti za obećavajuću budućnost.
Prvenstveno ostajem kod kuće s djecom, dok suprugu pomažem u radu na terenu koliko god mogu. Duško se bavi poljoprivredom i ima iskustva u radu s drvetom; spremno nudi pomoć gdje god ga pozovu, kako objašnjava.
- Nažalost, nisam ih imao prilike upoznati. Kuća je, iako dosta stara, u derutnom stanju; međutim, ujedinili smo se u našim naporima. Zajedno smo donijeli odluku da stvorimo nešto svoje. Snaha nas je zajedno sa svekrvom upoznala sa humanitarnom organizacijom “Srbi za Srbe”. Vjerovao sam da će mi dobronamjerni pojedinci pružiti pomoć, a potom se u naš pothvat uključila i naša voljena Dragana Mirković. Uspjeli smo doći do druge prekretnice, nakon koje je stigla pjevačica sa svojim prijateljima i pružila značajnu podršku, omogućivši nam da sve završimo u roku od sedam mjeseci.
