U današnjem članku otkrivamo priču koja nadilazi svakodnevne okvire i otvara prostor za duboko razmišljanje o životu, smrti i mogućnosti da duša nastavi postojanje i nakon kraja jednog zemaljskog puta.
- Glavna junakinja je trogodišnja djevojčica, koja svojim ponašanjem, riječima i sjećanjima ostavlja utisak da je proživjela mnogo više od tri godine. Njene riječi ne samo da zbunjuju, već istovremeno i zadivljuju sve oko nje, uključujući i njenu majku, koja bilježi ovu neobičnu životnu priču.
Od najranijih dana, još kao beba od šest mjeseci, ljudi koji su je upoznavali govorili su da „deluje kao da je već bila ovde“. Njena inteligencija, razvijena radoznalost i izuzetno bogat rečnik ne odgovaraju djetetu tog uzrasta. Izgovara fraze koje odrasli koriste u svakodnevnom životu, ali nikako nisu svojstvene mališanima. U njenim rečenicama ne samo da se krije dubina, već i mudrost koja kao da dolazi iz nekih prošlih vremena. Osim toga, pokazuje neobičnu empatiju, brižna je, pažljiva i više voli društvo odraslih, jer su joj igre i teme previše ozbiljne i kompleksne za vršnjake.
Kada je navršila dvije godine, počela je pričati o stvarima koje su djelovale kao potpuno izvan realnosti. Govorila je o drugim porodicama, o tome kako je ranije bila neko drugi, živjela na drugim mjestima, pa čak i bila drugog pola. Njenim roditeljima to je bilo šokantno, jer djevojčica nije gledala emisije, čitala knjige niti bila izložena informacijama koje bi mogle oblikovati takve fantazije. Jednom prilikom, ispričala je svojoj baki o “drugoj mami” koja je živjela “u planinama”. Redovno pominje “staru kuću na uglu sela” i priča o sebi kao dečaku, a ponekad i kao starici. Navodi detalje, emocije, doživljaje, pa čak i kako se “ostarila i otišla na nebo”, da bi potom “magijom bila vraćena” kao beba. Objašnjava to riječima da je “pukla” i da se “ponovo rodila”.
- Pojam starenja za nju je izvor nelagode. Ne želi da se to ponovi jer ne želi da izgubi porodicu koju sada ima. Jednom je rekla mami da je srećna što su je „ovog puta“ baš ona i njen suprug izabrali da im bude dijete. U jednoj od priča, ona tvrdi da je u prošlom životu bila majka svoje sadašnje mame, da ju je vozila u školu i da su stalno kasnile. Takve izjave su istovremeno nevjerovatne i dirljive, jer nose osjećaj duboke povezanosti koja nadilazi jedan život.
Zanimljiv je trenutak kada je u autu izjavila da joj nedostaje otac. Na majčinu opasku da će uskoro vidjeti tatu, ona je objasnila da ne misli na tog tatu, već na “pravog oca” i da joj nedostaje “posao”. Na pitanje gdje taj otac radi, odgovorila je da je u “velikoj zgradi sa šarenim prozorima”. To je ličilo na opis crkve, iako djevojčica nikad nije bila u crkvi niti imala pristup vjerskim sadržajima.
Jednog dana, rekla je baki da želi ići u Vulvorts jer tamo dugo nije bila. Majka je bila zbunjena jer je Vulvorts zatvoren 2009. godine, a djevojčica je rođena 2021. godine. Ništa u njenom okruženju nije moglo podstaći takvu uspomenu. U drugoj situaciji, tražila je kupine u prodavnici, iako ih nikada ranije nije jela. Kada ih je našla, rekla je da su joj bile omiljene “devedesetih, kad je imala 70 godina”.
Brojne su ovakve priče, toliko da bi se mogla napisati čitava knjiga. Posebno emotivni trenuci nastaju kada kaže da joj nedostaju ljudi iz prethodnog života. Njene oči tada zasuze, ali ne pokazuje strah – samo tihu tugu i čežnju.
Nedavno su bile u prodavnici polovne odjeće, kada je djevojčica zgrabila jedan pleteni kardigan i rekla da ga je sama napravila za svoju ćerku davno. Pokazala je grešku u šavu i rekla: “Vidiš? Ja sam to uradila.” Držala ga je cijelo vrijeme, a na kasi je majka primijetila etiketu sa aplikacije Tedooo, koju i sama koristi. To je možda logično objašnjenje, ali svejedno ostaje osjećaj zatvaranja jednog čudesnog kruga.
Ova djevojčica svakodnevno zadivljuje svoju porodicu. Njena majka ne osjeća strah – osjeća divljenje. Vjeruje da je ova duša već živjela ranije i da je izabrala ponovo da dođe. Najviše od svega, nada se da će je pronalaziti u svakom narednom životu, bez obzira na to kada i gdje se ponovo sretnu
