Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, često svojim izjavama pokazuje da je njegov pogled na stvarnost pomalo iskrivljen. Njegov najnoviji istup, u kojem pokušava objasniti kako su Bakir Izetbegović i Željko Komšić omogućili saradnju između Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (MUP Srbije), te time otvorili vrata za slobodno djelovanje srbijanske policije u BiH, pokazuje da je Konakoviću veći problem opozicija nego konkretni nasrtaji na BiH od strane Srbije.
Konaković očito nije pročitao Sporazum koji je parafiran 2010. godine, a u kojem je jasno navedeno da je Granična policija BiH nadležni organ za stranu BiH. Na svom Facebook statusu govorio je o Sporazumu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Srbije o policijskoj saradnji, pokušavajući skinuti odgovornost sa sebe i aktuelnih vlasti koje su prihvatile novu normalnost, ne videći ništa sporno u tome da policija Srbije patrolira ulicama Bosne i Hercegovine, tačnije Republike Srpske, na osnovu odluka svesrpskog sabora. Planirano slanje policije Srbije nije se trebalo ostvariti na osnovu Sporazuma kojeg spominje Konaković.
Konaković se bazirao isključivo na potpisima, želeći pokazati kako su SDA i DF omogućile takvu situaciju. Njegova izjava sugeriše da bi Konaković lako sarađivao s Vučićem, Dačićem i Dodikom, samo da nema Izetbegovića i Komšića.
Predsjedništvo BiH dalo je saglasnost za ovaj sporazum u septembru 2010. godine, kada su u Predsjedništvu sjedili Željko Komšić i Haris Silajdžić. Bakir Izetbegović ušao je u Predsjedništvo BiH u novembru 2010. godine. Sporazum je ratifikovan i od strane Denisa Bećirovića, tadašnjeg člana kolegija PSBiH, 2011. godine. No, sporan nije Sporazum, jer on nema nikakve veze sa onim što su Srbija i RS htjele da urade. Nadležna je Granična policija BiH.
U Sporazumu nema pomena o Republici Srpskoj niti saradnji na toj relaciji. Ovo je bio sporazum između dvije države, BiH i Srbije. Sporazum je vrlo dobar i poželjan, te nema mjesta za Konakovićeve optužbe. Tadašnjim članovima Predsjedništva treba odati priznanje za ovo postignuće jer se radilo o sporazumu između dvije države, dok sadašnja vlast dopušta policiji Srbije da ulazi u BiH bez ikakvih osnova u sporazumu.
Ministar odbrane Zukan Helez preciznije je i tačnije govorio o ovom problemu. Pohvalio je odluku Ivice Dačića da ipak ne šalju policiju Srbije u BiH, jer bi se u tom slučaju prekršio Opći okvirni sporazum za mir, dozvoljavajući naoružanim pripadnicima policije strane zemlje da ulaze na teritoriju i u pravni sistem BiH. Helez je izjavio da bi zatražio intervenciju komandanta EUFOR-a i predstavnika NATO štaba u Sarajevu.
Konaković je pričao kako će dolaskom nove vlasti promijeniti loše prakse prethodnika i najavljivao da će biti “tvrđi orah” u kontekstu pregovaranja. No, Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, pokazao se servilnim i kooperativnim, uvijek nalazeći opravdanje u “onima prije”, iako su njegove optužbe često daleko od istine.
