Mještani Greenwooda dugo su gledali u pravcu groblja, zapanjeni prizorom psa koji nije pomaknuo niti jedan dio svog tijela. Ležao je na svježe nasutom grobu, mršav i prljav, sa sjajem u očima koje su svijetlile u tami.
- Ovaj pas, poznat kao Sjena, odražavao je neprijateljski stav prema svima koji su se pokušavali približiti grobu. Režao je i pokazivao zube, što je tjeralo ljude da se povuku u strahu. Grob na kojem je ležao, također, nije bio običan, jer je bio iskopan samo dva dana prije.
Sjena je bila neobičan pas. Nikome nije bilo jasno odakle je došao, ali svi su znali da postoji nešto sumnjivo u vezi s grobom. Clara Jennings, mlada djevojka koja je došla posjetiti svoju baku, osjećala je jezu dok je gledala psa. Pas je neumorno grebao po zemlji, do te mjere da su mu šape počele krvariti. Nije djelovao kao da tuguje za nečim, već kao da je nešto opasno upozorio. Clara je u tom trenutku osjetila da pas zapravo nije tu da tuguje, već da pokazuje da nešto nije u redu.
- Iako su ljudi bili zbunjeni, šerif je bio sklon ignoriranju situacije, sve dok pas nije počeo zavijati i kopati još gorljivije. Na kraju je naredio da se grob otvori i svi su se okupili oko njega, u strahu i napetosti. Štapovi su počeli udarati po vlažnoj zemlji, a Sjena je sve više lajala, kružeći oko groba. I onda, šok. Kovčeg je bio prazan. Nije bilo tijela. Samo vlažna posteljina i nekoliko oštećenih dasaka.
Grobari su tvrdili da su stavili tijelo: „Bio je tu“, rekli su, bijeli kao kreč, uvjereni u ono što su učinili prije samo nekoliko dana.Sjena nije prestajala lajati, kao da je znao da nešto nije u redu. Clara je osjećala nelagodu – ako tijelo nije tu, gdje je onda?
- Šerif je naredio da se pretraži cijelo groblje. Satima su tražili bilo kakve tragove, prolazeći kroz staze i pretražujući svaki kutak. U jutarnjim satima, jedan od pomoćnika pronašao je krvave otiske cipela, koji su vodili prema staroj kapeli. Ti su tragovi nestajali iza jedne male šupe, koja je služila za pohranu alata. Kad su pokušali otvoriti vrata, šerif je morao koristiti kundak da slomi bravu.
Unutra je bilo vlažno i smrdilo na plijesan, ali ono što su pronašli bilo je još jezivije: ljudski otisci i komad krvavog platna. Clara je tada šapnula: „Neko je bio ovdje“. I iz tih tihih, smetljenih soba, čuo se jecaj. Na podu šupe ležao je čovjek, vezan za noge i ruke, prekriven blatom. Bio je to čovjek kojeg su svi smatrali mrtvim.
- Prepoznali su ga – bio je to farmer, čiji su svi smatrali da je poginuo u nesreći na polju. No, kad je podigao glavu, sve je bilo jasno. „Zakopali su me živa“, rekao je slabim glasom. Izjavio je da nije bio nesretan, već da je bio drogiran, onesviješten i zatim proglašen mrtvim. Njegov vlastiti brat bio je odgovoran za to, želeći oteti njegovu imovinu.
Užasavajuća istina: Farmer je objasnio da je njegov brat želio prepisati svu imovinu na sebe. Uskoro je stigla vlast, a brat je uhapšen zbog pokušaja ubistva i prevarePas, Sjena, nije napustio farmera: Dok je farmer bio u bolnici, pas je ostao uz njega, kao da je znao da ga je spasio.
- Dani su prolazili, a Clara je odlučila posjetiti farmera. Tada joj je on zahvalio: „Da nije bilo tebe i tog psa, sada bih stvarno bio mrtav.“ Šerif je potvrdio da će brat biti optužen za pokušaj ubistva, a cijelo selo nije prestajalo pričati o tom događaju.
A grob? Ostavljen je prazan, ne zatrpan. Mještani su smatrali da treba ostati takav, kao podsjetnik na zlo koje se može skriviti, čak i u obitelji.Sjena je noću nastavio ležati pored praznog groba, čuvajući ga kao da je štitio da se takvo nešto ne ponovi.
Svi su se divili hrabrosti psa, jer on je bio ključan u razotkrivanju strašne tajne koju je netko pokušao sakriti. Zajedno s Clarom, Sjena je pokazao da pravda nije uvijek očigledna, a zlo može doći iz neočekivanih izvora
