Redovna konzumacija ribe nerijetko se preporučuje zbog njenih brojnih zdravstvenih koristi. Nutricionisti često naglašavaju njenu bogatost omega-3 masnim kiselinama, vitaminima D, E, A, te raznim vitaminima B skupine, kao i esencijalnim mineralima poput selena i joda. Međutim, kako bi ove koristi došle do izražaja, ključno je birati kvalitetne vrste ribe i obratiti pažnju na porijeklo proizvoda.
Na tržištu se nalazi raznolika ponuda, ali nije svaka riba pogodna za konzumaciju. Primjerice, skuša, haringa, polak, bakalar, losos, sardine i tuna često se ističu kao poželjne vrste zbog visokog udjela hranjivih tvari i niskog sadržaja štetnih materija poput žive. Riba iz Atlantskog i Tihog oceana općenito je zdraviji izbor, s obzirom na smanjenu kontaminaciju u tim područjima.
No, nisu sve vrste na tržištu sigurne za redovnu prehranu. Pangasius, slatkovodna riba podrijetlom iz Vijetnama, privlači pažnju zbog niske cijene i blagog okusa. Međutim, uvjeti u kojima se uzgaja ova riba izazivaju zabrinutost. Pangasius se uzgaja u prenapučenim rezervoarima, što ograničava njegovu prirodnu reprodukciju. Kako bi se potaknuo rast, ribama se ubrizgavaju hormoni poput korionskog gonadotropina, a hrana sadrži riblje brašno, soju i kasavu. Na kraju, takva riba dospijeva na tržište, često sa smanjenim nutritivnim vrijednostima i potencijalnim štetnim tvarima.
Tilapija je još jedna popularna, ali kontroverzna vrsta. Iako obiluje proteinima i ima nisku razinu masnoće, sadrži i visoke količine omega-6 masnih kiselina, što može uzrokovati upalne procese u tijelu ako se konzumira prečesto. Uzgojna praksa ove ribe u rezervoarima zagađenim industrijskim otpadom dodatno potkopava njenu sigurnost.
Nilski grgeč, iako cijenjen zbog nemasnog mesa i visokog udjela proteina, ima manjak omega-3 masnih kiselina. Osim toga, prisutnost palmitinske kiseline može doprinijeti povećanju LDL kolesterola, što ga čini manje požljnim izborom za osobe s povišenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.
Jedna od najproblematičnijih vrsta za konzumaciju je butterfish. Njegova masnoća sadrži voskaste estere koji su teško probavljivi. Konzumacija ove ribe često izaziva probavne smetnje poput proljeva, mučnine i povraćanja. Stoga je preporučljivo izbjegavati ovu vrstu, pogotovo za osobe s osjetljivim probavnim sustavom.
Masovni uzgoj škampa također izaziva brojne kontroverze. Iako su bogati proteinima i minerala, problem leži u često zagađenim uvjetima uzgoja. Dodatno, nedovoljno očišćeni škampi mogu sadržavati crijevni sediment, što smanjuje njihovu sigurnost za konzumaciju.
Posebnu pažnju potrebno je obratiti trudnicama, dojiljama i maloj djeci. Prema smjernicama Instituta za majku i dijete, trudnice bi trebale izbjegavati predatorske vrste riba zbog povećanog rizika od unosa žive. Njihova prehrana trebala bi se temeljiti na nemasnim vrstama iz sigurnih izvora.
Prevencija je ključna u osiguravanju zdravlja, a biranje odgovarajućih vrsta ribe samo je jedan od koraka. Potrošači se ohrabruju da provjere podrijetlo proizvoda, izbjegavaju vrste poznate po visokim razinama kontaminacije i daju prednost ribama uzgojenim u prirodnim uvjetima. Redovita konzumacija ribe može biti iznimno korisna, ali samo ako se provodi s potrebnom opreznošću i informiranjem.
