U današnjem članku govori se o tome kako narodni običaji i vjerovanja kroz vijekove upozoravaju da nisu svi darovi nužno blagoslov. Predanja često kažu da baš oni koji najviše zavide znaju prvi donijeti dar, jer se iza tog čina krije skrivena namjera ili energija.
- Iako poklon može izgledati privlačno, umotan u najljepši papir i predstavljen s osmijehom, njegova unutrašnja energija može nositi težinu i stvarati neugodu. Kada nakon primanja dara osjetite neobjašnjivu nervozu, nelagodu ili osjećaj tereta, to nije slučajno. To je znak da vaša intuicija prepoznaje ono što razum još nije uspio obraditi.
Intuicija se u ovom kontekstu pokazuje kao najbolji vodič. Ona je most između unutrašnjeg bića i spoljnog svijeta. Ako određeni predmet ne donosi osjećaj mira, sreće i radosti, nema nikakvog razloga da ga zadržavate u svom domu. Jer, dom je mjesto sigurnosti, utočište od vanjskih nemira, a sve što unosi sumnju ili uznemirenost narušava tu harmoniju.
Kada se suočimo s pitanjem šta učiniti s takvim darovima, odgovori se razlikuju od kulture do kulture, ali stručnjaci za duhovnu higijenu često savjetuju isto: nikako ih ne ostavljati sa strane „za svaki slučaj“. Ako ih odložimo na tavan, u podrum ili u ormar, njihova energija ostaje prisutna i nastavlja djelovati, makar ne bili u svakodnevnoj upotrebi. Najbolje je ukloniti ih odmah, bez osjećaja grižnje savjesti. U mnogim narodnim i duhovnim tradicijama smatra se da je vatra najsigurniji način oslobađanja od negativnog. Ona simbolizira pročišćenje, uništava suvišno i vraća ravnotežu.
Dom bi trebao biti ispunjen samo onim predmetima koji nose ljubav, toplinu i iskrene namjere. On je poput ogledala unutrašnjeg stanja svojih stanara – prostor u kojem se osjeća sigurnost, sklad i radost. Sve što unosi sumnju ili težinu najbolje je ostaviti vani. Kuća nije mjesto za testiranje energije ili „čuvanje“ predmeta iz pristojnosti. Ona je prostor gdje vlada harmonija, i zato zaslužuje samo ono što doprinosi toj harmoniji. Naši preci su to dobro znali, pa su i ostavili jasnu poruku: nije svaki dar blagoslov. Nekada se iza njega krije zavist, skrivena loša želja ili čak neizrečena namjera da se prenese teret na drugoga.
- Upravo zato je važno osluškivati vlastite osjećaje. Ako vam unutrašnji glas govori da predmet ne pripada vašem domu, vjerujte tom glasu. U takvim trenucima nije potrebna nikakva racionalna analiza – dovoljno je povjerenje u sopstvenu intuiciju. Oslobađanjem od tereta oslobađamo i prostor i sebe, vraćajući unutrašnji mir. Ovaj čin nije znak nepoštovanja prema osobi koja je donijela dar, već čin brige za vlastito zdravlje i energiju prostora u kojem živimo.
- Pravi poklon, kažu predanja, nije mjerljiv njegovom materijalnom vrijednošću. On se prepoznaje po energiji s kojom je donijet i namjeri koja stoji iza njega. Poklon koji nosi ljubav, iskrenu pažnju i dobru želju uvijek će izazvati osmijeh i unijeti toplinu u dom. To je dar koji zaslužuje posebno mjesto, jer je ispunjen čistom i svijetlom energijom. Suprotno tome, predmeti koji izazivaju nelagodu nemaju za cilj oplemeniti život, već narušiti njegov sklad.
Ako želimo održati svoj životni prostor pročišćenim i zaštićenim, važno je razvijati osjetljivost prema energiji stvari koje unosimo. Čak i u modernom vremenu, kada mnogi vjeruju da su stara vjerovanja samo mitovi, iskustvo pokazuje da ljudi i dalje osjećaju neobjašnjive promjene raspoloženja nakon što određeni predmet uđe u njihov dom. To znači da tradicija i intuicija nisu bez temelja, već da u njima postoji mudrost koju vrijedi slijediti.
U konačnici, oslobađanje od predmeta koji nose težinu ili nelagodu donosi osjećaj rasterećenja i pročišćenja. Dom ponovo postaje utočište, a stanari osjećaju unutrašnji mir. Na taj način održava se balans između onoga što primamo iz spoljnog svijeta i onoga što želimo da njegujemo unutar svoja četiri zida. A upravo je taj balans ključ zdravog, skladnog i sretnog života.
