Prema onome što Kurir ističe u svojoj emisiji i pratećem tekstu, život poznatog fotografa i reditelja muzičkih spotova Dejana Milićevića od najranijih dana bio je ispunjen usponima i padovima, ali i tihim ranama koje je nosio skriveno iza glamura javne scene. Iako se godinama pojavljuje i iza i ispred kamera, mnogi nisu mogli ni da naslute koliko je ličnih borbi pratio njegov put.
- Njegova priča, kako sam priznaje, počinje jednim naglim odlaskom koji je zauvijek odredio sve ono što je tek trebalo da dođe. Naime, otac ga je napustio kada je imao tek dvadeset mjeseci, ostavljajući majku Sunčicu da sama preuzme ulogu oba roditelja. Taj trenutak postao je čvrst temelj njegove kasnije životne filozofije, kao i razumijevanja odnosa, povjerenja i stabilnosti.
Uprkos tome što je to odsustvo ostavilo dubok trag, Dejan ističe da ga je majka uspjela sačuvati od osjećaja gubitka. Ona je, kako kaže, bila stub njihove male porodice — žena koja je umjela da pruži toplinu, disciplinu i snagu onda kada je to bilo najpotrebnije. Dejan često napominje da je upravo ona bila njegov motiv, inspiracija i najveći kritičar, osoba čiji je savjet smatrao ključnim u svim odlukama. „Ona je bila i majka i otac”, naglašava u ispovijesti koju donosi Kurir, ističući da je svaki zajednički ritual, poput jutarnje kafe, za njega predstavljao mnogo više od običnog razgovora.
- Iako je fizičko odsustvo oca obilježilo djetinjstvo, odnos nije bio potpuno prekinut. Dejan tvrdi da je viđao oca i provodio vrijeme sa polubraćom, ali emocionalna praznina ipak nije nestajala. Blic otkriva da je Milićević tu vrstu odnosa opisao kao površnu, nestalnu i opterećenu stalnim očevim poslovnim obavezama. Upravo zbog toga se i dan danas sjeća mnogih neispunjenih očekivanja. Nije skrivao da mladom čovjeku, koji tek upoznaje svijet i sebe, nedostaje figura koja bi, makar simbolično, predstavljala oslonac. Ipak, ističe da se nikada nije prepustio ogorčenosti. Umjesto toga, gradio je sebe kroz rad, umjetnost i posvećenost.
Kako se njegov profesionalni život razvijao, tako je i on sam polako shvatao na koji način ga je očevo odsustvo oblikovalo. U jednoj od najiskrenijih izjava naglašava da je upravo ta rana uticala na njegovo gledanje na odnose, posebno porodične. Izjavljuje da, uprkos svemu, nikada nije poželio da ponovi greške svojih roditelja — ali i da nema želju da se ostvari u ulozi oca. O toj odluci govori bez dileme: smatra da ne bi mogao da formira porodicu jer je svjestan koliko ga profesionalne obaveze troše. Smatra da čovjek ne treba da ulazi u roditeljstvo ako nije potpuno siguran da može pružiti stabilnost. Taj stav dodatno pojašnjava u razgovoru koji prenosi Kurir, naglašavajući da su njegova „djeca” zapravo kreativni projekti na koje je potrošio godine rada i truda.
- Ovaj pristup mnoge je iznenadio, ali on ga objašnjava veoma jednostavno: odrastanje ga je naučilo da ne želi da ikada bude uzrok nečijeg razočaranja. Naglašava da su ljudi često skloni osudama bez razumijevanja pozadine, ali on se ne obazire na to. Njegov život, kako kaže, nije nalik onome što vide javnost ili društvene mreže. To je niz tišina, unutrašnjih dijaloga i promišljanja koja nisu uvijek jednostavna.
U sredini razgovora, Kurir TV prikazuje njegove emotivne oscilacije i duhovit, ali oštar pogled na sopstveni karakter. Milićević priznaje da iskrenost ima svoju cijenu, pogotovo u javnom poslu. On tvrdi da ljudi na estradi ne mogu opstati ako su potpuno otvoreni i transparentni, jer industrija zahtijeva određenu dozu igre, taktike i takozvane manipulacije. Ne poriče da je i sam, kako kaže, „fantastičan manipulator”, ali objašnjava da je to dio profesionalne taktike, ne ljudske zlobe. „Da sam potpuno iskren, karijeru bih završio za godinu dana”, izjavio je u segmentu koji prenosi Kurir TV, objašnjavajući da je estradna scena surov prostor u kojem se preživljava samo ako znaš kako da se uklopiš.
- Ipak, naglašava da ono što radi nikada nije lišeno emocije. Dodaje da iza svake maske i svakog performansa postoji autentičan osjećaj, samo podešen na način koji je publika spremna da prihvati. Po njemu, nema odnosa koji nije na neki način igra — prijateljstvo, ljubav, saradnja, sve nosi određenu dinamiku u kojoj ljudi razmjenjuju energiju, planove, želje ili interese. To, kaže, nije loše samo po sebi, već jednostavno dio ljudske prirode. Ta filozofija dala mu je određenu lakoću da se izbori sa situacijama koje bi druge slomile.
- Njegova priča postaje posebno emotivna kada otkriva koliko je puta morao da „glumi” snagu da bi zaštitio sebe. U jednom trenutku ističe da ljudi uglavnom ne znaju koliko je samoće skriveno iza velikih profesionalnih uspjeha. Iako je okružen kamerama, publikom i saradnicima, on ostaje neko ko je životom prošao oslanjajući se prvenstveno na sebe. Ta činjenica mu nije teret — naprotiv, smatra je najvećim poklonom sudbine. Ona ga je naučila da se gradi iznutra, da se oslanja na vlastitu procjenu i da ne očekuje mnogo od drugih.
Dejan navodi da nikada nije osjećaopotrebu da traži opravdanja za svoje životne odluke. Bez dileme zaključuje da ne želi da ponovi ciklus iz djetinjstva, ističući da je dovoljno ispunjen činjenicom da je izgradio karijeru koja traje decenijama. Njegova djela, kako kaže, ostaju iza njega kao najčvršći dokaz svega što jeste i svega što je postao bez tradicionalne porodične strukture. Upravo tom pričom mnogima šalje poruku da osoba može biti ispunjena na više načina, da roditeljstvo nije jedini put, i da svako pravo ostvarenje dolazi iznutra.
- Pri kraju svoje ispovijesti, u segmentu koji opet prenosi Kurir, Dejan ponavlja koliko je važno što je majka uspjela da mu nadomjesti odsustvo oca. Naziva je herojem svog života, ženom koja ga je oblikovala tako da danas ne nosi gorčinu, već zahvalnost. Upravo zahvaljujući njoj, kaže, izrastao je u osobu koja zna šta želi, a šta ne želi za sebe. Njegova priča, iako ispunjena bolnim trenucima, danas predstavlja svojevrsni vodič o tome kako čovjek može da se izdigne iznad početnih okolnosti i pronađe svoj put.
Milićević zaključuje da je najvažnije što je iz svake situacije izvukao lekciju. Ono što je na početku bilo rana, s godinama je postalo pokretačka snaga. Danas, kada se osvrne iza sebe, jasno vidi da ga je svako iskustvo oblikovalo u čovjeka koji zna da cijeni sopstveni rad, vrijeme i emocije. Njegov život, kako ga prikazuju Kurir, Blic i Kurir TV, svjedoči o tome da se snaga ponekad rađa upravo iz onoga što je najteže prihvatiti.
U toj iskrenoj i slojevitoj ispovijesti, Dejan Milićević pokazuje da čovjek, bez obzira na početak, može izgraditi svijet u kojem je ljubav jednako stvarna — samo drugačije raspoređena
