U današnjem članku donosimo potresnu i poučnu priču koja nas podsjeća koliko je važno prepoznati simptome dijabetesa na vrijeme, naročito kod djece. Dijabetes je bolest koja ne bira ni godine ni trenutak, a jedan majčin instinkt i izoštreno osjetilo mirisa spasili su život njenom sinu.
- Sve je počelo kada je Victoria, majka petnaestogodišnjeg dječaka po imenu Harry, osjetila neobičan miris u njegovom dahu. Opisala ga je kao nešto što podsjeća na aceton, odnosno miris odstranjivača laka za nokte ili prezrele kruške. Njoj to nije bio samo neobičan detalj – odmah je posumnjala na ozbiljan zdravstveni problem. Victoria tvrdi da ima sposobnost da po mirisu prepozna kada je nekome loše, te da može detektovati ketone u dahu, što je rijetka, ali vrlo korisna sposobnost.
Nakon što je primijetila ovaj miris, Harry se požalio na pojačanu žeđ i česta noćna buđenja kako bi otišao u toalet. Ti simptomi su dodatno potvrdili njenu sumnju da se možda radi o dijabetesu. Odmah se obratila lokalnom ljekaru, ali ju je dočekala birokratska ravnodušnost – rečeno joj je da stanje nije hitno i da se jave iduće sedmice. Nezadovoljna takvim odgovorom, uzela je stvar u svoje ruke.
Kod kuće je imala uređaj za mjerenje šećera u krvi, i kada ga je isprobala na svom sinu, rezultat je bio alarmantan – vrijednosti su bile izuzetno visoke. Nije čekala ni trenutka; odvela je Harryja u bolnicu u Peterboroughu, gdje su doktori utvrdili da je dječak na ivici dijabetičke ketoacidoze (DKA) – ozbiljne i potencijalno smrtonosne komplikacije dijabetesa.
Dijabetička ketoacidoza nastaje kada tijelo zbog nedostatka inzulina ne može koristiti glukozu kao izvor energije, pa umjesto toga počinje razgrađivati masti, pri čemu se stvaraju ketoni – kiseline koje se mogu otkriti u krvi i urinu, a mogu izazvati specifičan miris u dahu. Ako se to stanje ne prepozna na vrijeme, može dovesti do teških posljedica pa čak i smrti.
- Simptomi koji ukazuju na dijabetičku ketoacidozu su brojni i često se brzo razvijaju. Suha usta, žednost, učestalo mokrenje, mučnina, povraćanje, umor, pa čak i zbunjenost i slatkast dah, mogu biti jasni znakovi upozorenja. U Harryjevom slučaju, kombinacija neobičnog mirisa daha i žeđi bila je ključna za brzo reagovanje.
Nakon prijema u bolnicu, Harry je proveo dvije noći na liječenju, a ljekari su potvrdili da boluje od dijabetesa tipa 1 – hronične bolesti koja se javlja kada tijelo prestane proizvoditi inzulin. Za razliku od dijabetesa tipa 2, koji je često povezan sa stilom života, dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest i može se javiti iznenada, čak i kod djece i mladih.
Victoria je svojim instinktom i znanjem spasila život svome djetetu. Doktori su je pohvalili i potvrdili da je njena sposobnost da prepozna rane simptome bila presudna. Naglasili su koliko je važno redovno kontrolisati šećer u krvi, naročito ako postoje sumnje na dijabetes, te da kućni aparati za mjerenje mogu biti od neprocjenjive pomoći.
- Upravljanje dijabetesom zahtijeva pažljivo balansiranje između pravilne ishrane, redovnog vježbanja i, u mnogim slučajevima, upotrebe inzulina ili drugih lijekova. Takođe, važno je prepoznati simptome koji mogu ukazivati na pogoršanje stanja – poput glavobolja, slabosti, mišićnih bolova, nelagode u stomaku ili otežanog disanja.
Ako se pojave ovakvi znaci, posebno ako se javi povraćanje koje traje duže od dva sata, dezorijentacija ili pretjerana pospanost, hitna intervencija je neophodna. Victoria je pokazala koliko je važno slušati vlastiti osjećaj i reagovati brzo, čak i kada zdravstveni sistem ne prepoznaje odmah ozbiljnost situacije.
Priča o Harryju i njegovoj majci podsjeća nas na to koliko je moćna roditeljska intuicija, ali i na činjenicu da dijabetes može pogoditi bilo koga, bilo kada. Brzina reakcije, znanje o simptomima i spremnost da se djeluje bez odlaganja često čine razliku između života i smrti. Zahvaljujući Victorijinoj pažnji i odlučnosti, Harry sada živi s dijabetesom, ali pod kontrolom – i to zahvaljujući maminom nosu i srcu
