Saudijska Arabija se već dugo vremena smatra zemljom s vrlo strogim zakonima i pravilima, naročito kada su u pitanju prava žena. Žene u ovoj zemlji suočavaju se s brojnim restrikcijama koje značajno ograničavaju njihovu slobodu, kako u svakodnevnim aktivnostima, tako i u odlučivanju o ključnim životnim pitanjima. Mnoge od ovih zabrana su duboko ukorenjene u tradicionalnim verovanjima i vjerskim normama, koje igraju presudnu ulogu u oblikovanju ženskog života. Ovaj članak razmatra izazove i ograničenja s kojima se žene suočavaju u Saudijskoj Arabiji, kao i posledice tih pravila na njihov svakodnevni život.
Ograničenja slobode kretanja i Mahram
- Jedno od najosnovnijih ograničenja s kojima se žene suočavaju u Saudijskoj Arabiji je sloboda kretanja. U skladu sa zakonima koji su na snazi, žene ne mogu samostalno putovati bez prisustva muškog rođaka ili muža, poznatog kao Mahram. Mahram je osoba koja prati ženu u svim važnim životnim situacijama, a njezina sloboda da donosi ključne odluke zavisi od njegovog pristanka. To znači da žene moraju tražiti odobrenje od Mahram-a da bi:
- Putovale izvan zemlje.
- Skoro sve zakonske odluke, uključujući izbor posla ili obrazovanja, moraju biti odobrene od strane Mahram-a.
- Podvrgnule se medicinskim intervencijama, uključujući kirurške zahvate.
Kao što je prikazano, kontrola nad životima žena se proteže čak i na intimne i zdravstvene aspekte. U slučaju da žena mora biti ispitana od strane policije, njen Mahram mora biti prisutan i ujedno biti njen glasnogovornik.
Pristup vožnji i javnom prevozu
- Već decenijama, zabranjeno je ženama da upravljaju vozilima u Saudijskoj Arabiji, što je izazivalo globalnu osudu. Tek 2018. godine, pod velikim međunarodnim pritiskom, omogućeno je ženama da steknu vozačke dozvole, ali ova promjena nije postigla opšte prihvatanje među svim slojevima društva. Ovdje, žene često nisu u mogućnosti koristiti javne prevozne usluge. Iako mogu koristiti vlakove, postoji pravilo da se žene moraju voziti u zasebnom vagonu, obično smeštenom na zadnjem delu vlaka. Problem je još izraženiji jer većina autobusnih kompanija u zemlji ne nudi prevoz za žene, pa se one često moraju osloniti na taksije ili pratnju muškog rođaka.
Obrazovanje i profesionalna zaposlenja
- Saudijska Arabija ima pomake kada je u pitanju obrazovanje žena, no ograničenja i dalje postoje. Žene mogu dobiti fakultetske diplome, a zanimljivo je da broj žena sa višim obrazovanjem nadmašuje broj muškaraca u ovoj zemlji. Međutim, obrazovni standardi na ženskim fakultetima su niži nego na muškim, što utječe na kvalitet obrazovanja. U nekim slučajevima, ženi je potrebna dozvola njenog Mahram-a kako bi nastavila obrazovanje u inostranstvu, a dobijanje stipendije za studije van zemlje postaje gotovo nemoguće zbog administrativnih i društvenih prepreka. Kada je u pitanju zapošljavanje, samo oko 17% žena je zaposleno, iako postoje napori da se ova brojka poveća. I dalje je izazov za žene da pronađu posao, jer su mnoge oblasti rada i karijere za žene vrlo ograničene.
Brakovi i obiteljski život
- U Saudijskoj Arabiji, brakovi su često dogovoreni, a u nekim slučajevima žene se udaju vrlo mlade, ponekad i pre nego što dosegnu pubertet. Rani brakovi donose brojne teškoće, uključujući zdravstvene probleme, jer mnoge mlade žene brzo zatrudne, što može imati ozbiljne posledice po njihovo zdravlje. Nažalost, starosna granica za brak nije jasno definisana zakonodavstvom, a često su ugovori između očeva i muževa osnova za brak. Često ljubav nije ključni faktor u ovim brakovima, jer oni više predstavljaju socijalni i ekonomski dogovor nego izraz ličnih osećanja.
Rodna segregacija u javnom životu
- Jedan od najvidljivijih aspekata života u Saudijskoj Arabiji je rodna segregacija. Ovaj princip je duboko ukorenjen i primenjuje se u gotovo svim aspektima života. Unutar svojih domova, žene su ograničene na određeni prostor, dok su za muške goste otvoreni drugi delovi kuće. Zanimljivo je da se i u mnogim javnim prostorima sprovodi slična segregacija, pa su restorani, plaže, pa čak i javna prevozna sredstva raspodeljena prema spolu. Postoje posebni prostori za žene i za porodice, dok su za samce i nepoznate muškarce često organizovane posebne zone. Ovaj oblik segregacije je nešto što se prihvata u društvu, iako je oštro kritikovan od strane liberalnijih društava.
Prava u pravnom sistemu i nasljedstvo
- Prava žena u pravnom sistemu Saudijske Arabije ostaju ograničena. Na primer, svjedočanstvo žene ima manju težinu od svjedočanstva muškarca, pa ako žena želi da pokrene pravnu tužbu, mora obezbediti šest muških svjedoka koji potvrđuju njene tvrdnje. Ovaj sistem pravde se često temelji na plemenskim tradicijama, što stvara dodatne probleme za žene. Kada je reč o nasljedstvu, žene u Saudijskoj Arabiji nasleđuju samo polovinu od onoga što nasleđuju muškarci. U mnogim ruralnim područjima, žene su potpuno isključene iz popisa nasljednika. Ove nejednakosti u pravima nasleđivanja stvorile su duboke rodne razlike u ekonomskom statusu.
Sport i vjerska policija
- Žene u Saudijskoj Arabiji suočavaju se s ozbiljnim ograničenjima u oblasti sporta. Tek 2012. godine, pod ogromnim pritisak međunarodne zajednice, ženama je omogućeno da nastupe na Olimpijadi. Međutim, mnogi drugi oblici sportskog takmičenja su im zabranjeni ili veoma teško dostupni. Ove žene suočavaju se sa ograničenim pristupom opremi i neadekvatnom podrškom za razvoj svojih sportskih karijera. Pored toga, vjerska policija ima ovlast da kazni žene zbog najmanjih prekršaja, kao što je razgovor s nepoznatim muškarcem ili nošenje neprikladne odjeće. Bičevanje i zatvorske kazne su uobičajeni oblici kažnjavanja za žene koje prekrše društvene norme.
Žene u Saudijskoj Arabiji vode živote koji su, u velikoj meri, oblikovani strogim društvenim normama i vjerskim zakonima. Iako postoje neke pozitivne promene u pogledu njihovih prava, ogromna ograničenja i dalje ostaju. Život u Saudijskoj Arabiji zahteva od žena da prihvate svoja ograničenja kao normu, jer nemaju uvek priliku da dožive nešto drugačije. Kroz duboku rodnu segregaciju i nepravedne zakone, društvo nameće žene na život pod stalnim nadzorom, gde čak i osnovna prava ostaju nedostižna
