Francuskinja Tipi Bendžamin Okanti Degre, mnogo poznatija pod nadimkom “Movgli”, ima životnu priču koja prkosi konvencionalnim normama i fascinira ljude širom sveta. Od samog početka, njeno detinjstvo bilo je daleko od uobičajenog pa umjesto da se igra sa vršnjacima u urbanim sredinama, ona je odrasla okružena egzotičnim životinjama, slonovima, lavovima i drugim divljim stvorenjima.
Ova neobična priča počinje sa avanturom njenih roditelja, Alena Degrea i Silvije Robert, koji su, radivši kao renomirani fotografi u Francuskoj, jednog dana odlučili da zamene bučni, moderni grad za divlju, suncem obasjanu Afriku.

Odluka koja je promenila život
Njihova odluka da se presele u Afriku nije bila kratkotrajna – nije im bilo poznato koliko će dugo trajati službeno putovanje. Dok su fotografisali životinje, živeli su u šatorima, komunicirali sa lokalnim plemenima i uživali u autentičnom afričkom načinu života. Čak ni vest o Silvijinoj trudnoći nije bila razlog da se vrate u staru, civilizovanu Francusku. Naprotiv, odlučili su da svoju ćerku odgajaju u istim uslovima u kojima su i sami živeli, verujući da je prava avantura život koja se ne meri materijalnim vrednostima, već duhovnom ispunjenošću i bliskošću sa prirodom.
Rođenje u divljini
Dana 4. juna 1990. godine, u nacionalnom parku u Namibiji, rodila se mala, svetla, plavokosa devojčica, koja je odmah bila drugačija od lokalnog stanovništva. Roditelji su joj dali ime po američkoj glumici i zvezdi Hičkokovog filma „Ptice”, Tipi Hedren, poznatoj aktivistkinji za prava životinja. Njeno rođenje izazvalo je iznenađenje, pa je uprava parka zatražila da porodica napusti zaštićeno područje, jer niko nije mogao da shvati prisustvo tako male bebe u divljini.
Nakon toga, porodica se preselila u Bocvanu, gde su nastanili u zaštićenom području u blizini plemena poput Bušmana i Himbama. Ovi narodi, poznati po svojoj jednakosti i zajedništvu, prihvatili su evropsku porodicu, a mala Tipi postala je gotovo integrisana u lokalno pleme. Čak su joj dali i svoje ime – Okanti, što se prevodi kao “mungos”, simbol izdržljivosti i prilagodljivosti.
Odrastanje među divljim životinjama
U odličnoj, ali i surovoj afričkoj prirodi, Tipi je odrasla okružena divljim životinjama. Nije imala detinjstvo kakvo poznajemo iz urbanih sredina. Dok su druga deca provodila vreme igrajući se sa vršnjacima, ona je provodila dane u društvu slonova, lavova, leopardâ i drugih egzotičnih stvorenja. Jedan od njenih favorita bio je veliki stari slon po imenu Abu. Tipi je često jahala na njegovim leđima, provodila sate igrajući se sa malim mladuncima lava, čak je uspela da dresira divljeg leoparda, Džej, koji nije puštao nikoga blizu sebe, ali je ipak pokazao određenu naklonost prema njoj.
Prilagođavanje novom svetu
Iako je devojčica provodila detinjstvo u divljini, njeni roditelji su znali da će se jednog dana morati suočiti sa svetom modernih tehnologija i obrazovanja. Tako su je odgajali prema tradicionalnim afričkim naukama, ali i uz evropske vrednosti koje su im prenosili. Fotografije koje su njeni roditelji snimili, dokumentujući njeno odrastanje, ubrzo su dospele u poznate časopise, čime je priča o devojci Movgli postala poznata daleko izvan granica Afrike.
U početku, Tipi se teško prilagođavala životu u modernom društvu kada su njeni roditelji, iz različitih razloga, odlučili da se vrate u Francusku kada je imala deset godina. Grad sa svojim betonskim ulicama i ograničenim zelenilom bio je daleko od divljine u kojoj je provela svoje detinjstvo. Mala Tipi je patila za prostorom gde su je okruživale životinje, gde je nebo sijalo slobodno kroz lišće drveća, a ne skrivalo se iza sivih zgrada.
Novi izazovi i životna transformacija
Ubrzo nakon preseljenja, Tipi je prebačena na kućno školovanje, što joj je otežalo socijalnu interakciju s vršnjacima. U početku, učitelji nisu odobravali njenu slobodoljubivu prirodu, ali se njena jedinstvenost i ljubav prema životinjama ubrzo pokazale kao njena najveća snaga. Naučila je da razlikuje otrovne gmizavce od bezopasnih, razvila je sposobnost da “komunicira” sa životinjama – što je sama opisala kao razgovor umom, očima, srcem i dušom.
Nakon godina provedenih u divljini, kada su njeni roditelji dobili neočekivanu ponudu od medija, Tipi je postala glavna junakinja putopisnog filma. Sa 14 godina, snimljeno je šest epizoda emisije „Oko sveta sa Tipi“, koja je omogućila devojci da se vrati u svoje voljeno okruženje Afrike, ali i da ponovo otkrije korene svoje egzotične prošlosti. Ova prilika joj je otvorila nove vidike i postavila temelje za njen dalji život.
Akademska i profesionalna karijera
Tipi je, uprkos neobičnom detinjstvu, uspešno završila obrazovanje – diplomirala je na Univerzitetu Sorbonne Nouvelle na smeru kinematografija. Nakon toga, započela je karijeru u dokumentarnom filmu, fokusirajući se na priče o divljim životinjama i zaštiti životne sredine. Radila je i kao čuvar tigrova u Fort Boiard-u na obali Francuske, a njeni dokumentarni filmovi, kao što su „Svet prema Tipi“ i program „Oko sveta sa Tipi“, postali su poznati širom sveta.
Njena angažovanost nije se zaustavila samo na filmskoj industriji – Tipi je postala i aktivna u konzervaciji divljih životinja. Kao kum Svetskog fonda za prirodu, koju je proglašena 2001. godine zajedno sa poznatim Žakom Perinom, ona je kroz svoj rad skretala pažnju na probleme obrazovanja, zdravstvene zaštite i infrastrukture u afričkim zajednicama. Njena posvećenost zaštiti prirode i životinja postala je simbol borbe za očuvanje planete, a njena priča nadahnjuje mnoge da veruju u moć malih koraka ka velikim promenama.
Zaključak
Priča o Tipi Bendžamin Okanti Degre, poznatijoj kao “Movgli”, oslikava avanturu života koja prelazi granice običnog. Njeno neobično detinjstvo u divljini Afrike, ispunjeno igrom sa slonovima, lavovima i leopardima, oblikovalo je njenu hrabrost, radoznalost i ljubav prema prirodi. Iako je odrasla među plemenima poput Bušmana i Himbama, njena sudbina se naknadno ispreplela s modernim svetom, čime je postala most između divljine i civilizovanog društva.
Tipi, koja se, zahvaljujući svojim roditeljima, oduvek osećala posebno i jedinstveno, danas je priznata kao uspešna režiserka, dokumentaristkinja i aktivistkinja. Njena posvećenost zaštiti divljih životinja i ekologiji, kao i angažovanost u društvenim projektima, čine njenu priču inspiracijom za sve koji se bore da pronađu svoje mesto u svetu. Kroz svoje dokumentarce, filmove i humanitarni rad, ona ne samo da čuva sećanja na svoje neobično detinjstvo, već i prenosi tu jedinstvenu energiju na sve generacije koje dolaze.
Njena avantura, od rođenja u afričkoj divljini do postizanja uspeha u modernom društvu, svedoči o snazi duha, ljubavi prema prirodi i neugasloj radoznalosti. Kao što sama kaže, zahvaljujući roditeljima i prijateljima iz Afrike, od ranog detinjstva je živela neverovatno srećnim i ispunjenim životom. Priča o Movgli inspiriše nas da cenimo svoje korene, prihvatimo izazove života i da verujemo da svaki korak, ma koliko bio neobičan, vodi ka nečem velikom i značajnom.