U današnjem članku govorićemo o Svetom sveštenomučeniku Vavili, velikom duhovniku i patrijarhu Antiohije koji je živio u trećem vijeku i ostavio dubok trag u hrišćanskoj istoriji.
- Njegov život i stradanje svjedoče o vremenu u kojem je ispovijedanje vjere značilo životnu opasnost, ali i o nesalomivoj snazi čovjeka da ostane vjeran Bogu do posljednjeg daha. On je bio poglavar Crkve Istoka u periodu od 237. do 253. godine i ostao je upamćen kao simbol odlučnosti, hrabrosti i vjernosti Hristu.
Njegova sudbina bila je povezana sa velikim iskušenjima i dramatičnim događajima. U žitijima se navodi da se suprotstavio caru Numerijanu tokom jednog velikog paganskog praznika. Kada je car pokušao da uđe u hrišćanski hram dok je trajala Liturgija, Vavila je stao pred vrata i nije mu dozvolio da oskvrne sveto mjesto. Taj njegov čin hrabrosti razbjesnio je vladara, pa je izdao naredbu da se crkva zapali. Time je započelo mučeništvo ovog svetitelja, koje će se kasnije prenositi kao svijetli primjer vjernosti i istrajnosti.
Uhapšen i izveden pred ispitivače, Vavila je bez straha priznao da je hrišćanin. U vremenu kada je takvo priznanje značilo smrt, on je svjesno potvrdio svoj identitet i time svima pokazao da vjernost Bogu ne može biti pokolebana prijetnjama. Bio je vezan, okovan i provođen ulicama grada kako bi bio ponižen pred narodom. Ipak, nijednog trenutka nije pristao da se pokloni paganskim idolima, iako su ga mučitelji tjerali na to raznim surovim metodama. Svaki njegov otpor bio je nova potvrda nepokolebljive vjere.
Na kraju je bio podvrgnut najtežim mukama: vezan za drvo, mučen vatrom, a zatim je car naredio da mu se odrubi glava. Njegova smrt nije bila usamljena, jer je zajedno sa njim postradala i grupa njegovih učenika. Oni su, dijeleći istu vjeru i ideale, otišli u smrt, ostavivši iza sebe svjedočanstvo o hrabrosti i predanosti. Zajedno su sahranjeni, a njihov grob postao je mjesto hodočašća i molitve.
- U narodnoj tradiciji događaji iz života Svetog Vavile ostali su zapamćeni kao primjer nepokolebljive snage i spremnosti da se istraje do kraja. U mnogim krajevima pravoslavnog svijeta, a posebno u Srbiji, vjernici mu se i danas mole vjerujući da njegova molitva pred Bogom donosi zaštitu, utjehu i snagu. Sveštenici ističu da nas njegovo mučeništvo podsjeća na duboke korijene vjere i na to da prava odanost dolazi do izražaja onda kada je najteže.
- Njegovo ime i dalje zauzima posebno mjesto u bogoslužbenom životu. Na liturgijama koje se služe u njegovu čast vjernici pale svijeće i upućuju molitve, prenoseći poštovanje s koljena na koljeno. Na taj način se i najmlađi uče da cijene i poštuju mučenike. Sve više mladih pokazuje interesovanje za crkvenu istoriju i liturgijski život, što se tumači kao povratak duhovnim korijenima i jačanje veze sa vjerom.
Pored Svetog Vavile, u isto vrijeme Crkva se sjeća i drugih velikih svetitelja, poput Svetog proroka Mojseja Bogovidca, Svetog Petra Dabrobosanskog i Prepodobnog Stefana Tronoškog. Svi oni svojim životima i djelima ostavili su nasljeđe koje i danas inspiriše vjernike. Posebno se vjeruje da je molitva upućena u zoru na dan posvećen Svetom Vavili od posebnog značaja, jer tada zajednička molitva ima još snažniji duhovni smisao. Okupljanje u hramovima i na otvorenim prostorima predstavlja način da se ljudi sjedine u vjeri i osjete snagu zajedništva.
Stradanje Svetog Vavile i njegovih učenika pokazuje da vjera nije samo lična odluka, već i javno svjedočanstvo. Njegovo odbijanje da se odrekne Hrista, iako je znao da ga čeka smrt, postalo je simbol vjernosti i primjer za generacije koje su došle poslije njega. U pravoslavnoj ikonografiji često je prikazivan sa okovima, što podsjeća na njegovu patnju i zatočeništvo, ali i na snagu duha koju je nosio. Time se naglašava da je njegova veličina bila u unutrašnjoj slobodi i nepokolebljivom duhu.
Priča o njemu nije samo hrišćanska, već i univerzalna. Ona govori o pravu svakog čovjeka da bude ono što jeste, da čuva svoje uvjerenje i dostojanstvo bez obzira na prijetnje i pritiske. Kada se njegovo ime danas pominje u molitvama, ono podsjeća da su sloboda, vjernost i dostojanstvo vrijednosti koje prevazilaze vrijeme i prostor. Upravo zato je praznik Svetog Vavile toliko značajan u pravoslavnom kalendaru: on povezuje prošlost i sadašnjost, istoriju i vjeru, žrtvu i nadu. Dok svijeće gore i molitve se uzdižu, vjernici se sjećaju čovjeka koji je izabrao istinu i ostao vjeran do kraja, a njegova žrtva i dalje živi u srcima onih koji ga poštuju.
