- S vremena na vrijeme znanstvenici nas obavještavaju o najzdravijoj dostupnoj hrani i preporučuju što bismo trebali češće uključiti u svoju prehranu. U ovom slučaju, fokus je na povrću, posebno identificirajući ono koje se ističe kao najzdravije u toj kategoriji.
Pozitivno je to što uspijeva iu našoj zemlji, što nam omogućuje da uživamo u svježem voću umjesto da se oslanjamo na uvoz. Stoga posjetite tržnicu i potražite špinat. Možete ga uvrstiti u svaki obrok, pa tako i doručak.Opće je poznato da je špinat prepun raznih antioksidansa koji pomažu u zaštiti od raka, bolesti srca i dijabetesa tipa 2. Među tim antioksidansima, onaj kojim špinat obiluje potiče zdravlje očiju i nudi zaštitu od makularne degeneracije, koja je vodeći uzrok gubitka vida kod starijih osoba. Osim toga, špinat je bogat nekoliko vitalnih vitamina i minerala, kao što su folna kiselina i vitamini A, K i C.
Studija provedena na Državnom sveučilištu Colorado otkrila je da su osobe koje dnevno konzumiraju nešto više od šalice špinata pokazale kognitivne sposobnosti usporedive s onima 11 godina mlađih ljudi koji konzumiraju vrlo malo zelenog lisnatog povrća.
BONUS:
Mozak funkcionira kao središnji organ živčanog sustava kod gotovo svih kralježnjaka i mnogih beskralješnjaka. Nekoliko odabranih beskralješnjaka, uključujući spužve, meduze, odrasle plaštare, morske ježince i morske zvijezde, nemaju mozak, pa se umjesto toga odlučuju za difuzne ili lokalizirane neuronske mreže. Obično smješten u glavi, mozak se nalazi blizu ključnih osjetilnih organa odgovornih za vid, sluh, ravnotežu, okus i miris. Među organima kralježnjaka, prepoznat je kao najsloženiji.
- Procjene sugeriraju da ljudski cerebralni korteks sadrži između 14 i 16 milijardi neurona, pri čemu svaki neuron stvara veze putem sinapsi s tisućama drugih neurona. Komunikacija među tim neuronima odvija se preko dugih protoplazmatskih vlakana poznatih kao aksoni, koji prenose tokove signalnih impulsa, koji se nazivaju akcijski potencijali, u različite regije mozga ili u druge dijelove tijela koji ciljaju specifične receptorske stanice.
Iz fiziološke perspektive, mozak služi kao središnje kontrolno središte za tjelesne organe i vlastite funkcije. Utječe na ostatak tijela stvarajući obrasce mišićne aktivnosti koji potiču oslobađanje hormona, koji su kemijske tvari. Ova središnja kontrola omogućuje brze i koordinirane odgovore na promjene u biofizičkom okruženju. Dok određenim temeljnim odgovorima, poput refleksa, može upravljati leđna moždina ili periferni gangliji, zamršena i svrhovita regulacija ponašanja koja ovisi o složenim senzornim informacijama zahtijeva integraciju podataka unutar centraliziranog mozga.
