Aleksej je te večeri žurio, nervozno čekajući suprugu Svetu da se spremi. Nije mu promaknulo da se posljednjih mjeseci promijenila – postala je punija, mekša, ali to nikada nije spomenuo naglas.
- Ipak, dok se borila sa zatvaračem haljine, osjetio je neugodno stezanje u prsima, nešto između srama i nelagode. Kada se napokon pojavila u uskoj plavoj haljini, koja je isticala njezin zaobljen trbuh, samo je kratko rekao da je sve u redu, iako joj nije uspio pogledati u oči.
Na putu do poslovne zabave Sveta je razgovarala o sitnicama – o poklonima, praznicima, odmoru. On je samo klimao glavom, više zaokupljen time kako će njegova žena izgledati u društvu kolegica njegovih kolega. U restoranu ih je dočekala raskošna atmosfera, i već među prvim parovima koje je ugledao bili su oni savršeno dotjerani, vitki i skladni. Tu je prvi put osjetio neugodan trnac ponosa koji ga napušta.
- Kad je Sveta sjela za stol, uživajući u hrani, Aleksej je to počeo doživljavati kao dokaz njezine nebrige o sebi. Dok je ona s iskrenim zadovoljstvom kušala razna jela, on je sve više uspoređivao:druge žene jedva da su išta jele,neke su plesale vitke i samouvjerene,a Sveta je sjedila, smirena i nasmiješena, ne skrivajući svoj apetit.
Alkohol je samo pojačavao njegovu nelagodu. Kada ga je prijatelj Artem pozvao da zapali cigaretu, Leša je jedva dočekao. U pušačkoj zoni, uz smijeh i alkohol, želio je ispasti „muževan“ pred drugima. U trenutku slabosti, pokušao je dodati vlastitu šalu na račun žene, izgovarajući riječi koje su mu kasnije zvučale kao udarac: nazvao ju je „kravom“ i požalio se na njezin apetit.Nije znao da ga je u tom trenutku čula kolegica.Nije znao da će te riječi stići do Svete.Nije znao koliko će to boljeti.
- Vrativši se u salu, zatekao je Svetu kako polako blijedi pod pogledima drugih. Nedugo nakon toga tiho mu je rekla da joj nije dobro. Dok je odlazila, prividno zbog mučnine, nosila je na sebi cijelu težinu tuđih pogleda. On je ostao, uvjeren da bi odlazak za njom bio znak slabosti.
Kad se vratio kući u rano jutro, našao ju je budnu, slomljenog izraza lica. Bez vikanja, bez dramatike, samo hladno je izrekla da zna sve. Kad mu je spomenula riječ „krava“, osjećao se kao da mu je netko skinuo sav zrak iz pluća. Pokušaj opravdavanja nije imao smisla. Ona je već sve čula.
- Tada mu je otkrila istinu koju je planirala sačuvati kao lijepo iznenađenje:
bila je trudna. Zato je jela više, zato se mijenjala. Ona, koja je svašta pretrpjela u tišini, jela je za dvoje.
Aleksej je shvatio razmjere svoje pogreške. Dok je klečao pred njom, moleći da mu oprosti, Sveta je ostala mirna. Rekla mu je da će uzeti u obzir njegove isprike tek kada bude spreman poniziti sebe jednako kao što je ponizio nju: mora se javno ispričati pred cijelim kolektivom.
- Na prvom radnom sastanku nakon praznika, drhtavog glasa, Aleksej je ustao i priznao sve. Govorio je o svojoj sramoti, o vlastitim slabostima, o tome koliko je njegova žena vrijedna i koliko ju je povrijedio. Posebno je naglasio da su njezini novi kilogrami „mjesta za njegove poljupce“, a ne nešto čega bi se itko trebao stidjeti.Sala je utihnula.Zatim je počeo pljesak.Čak su i oni koji su se ranije podrugljivo smješkali spustili pogled.
Kada je stigao kući s cvijećem i malim poklonom, Sveta ga je tiho saslušala. Potvrdila je da su joj kolegice već prenijele sve. Suze koje su joj tada krenule bile su drugačije – suze olakšanja. Zagrlila ga je, dajući mu znak da je oprost moguć, ali ne i zaborav.
Aleksej je obećao da će zauvijek čuvati i nju i njihovo dijete, svjestan da je ljubav ponekad test koji padneš, ali koji se može ponovno položiti iskrenošću, poniznošću i pravim djelima.
