U današnjem članku govori se o životnom putu jedne žene koja je svoje godine rada provela u inostranstvu, a danas, nakon svega što je prošla, živi spokojno u svom zavičaju.
- Živojka, poznata među komšijama kao bivša gastarbajterka, potiče iz malog sela na području Homolja, a svoj životni put usmjerila je ka Švajcarskoj, zemlji u kojoj je provela skoro tri decenije. Njena priča nije samo priča o radu, već i o odricanju, istrajnosti i ljubavi prema porodici i rodnom kraju.
Kada je kao mlada žena napustila svoje selo i uputila se u nepoznato, pred njom je bio izazov života. U početku je sve djelovalo teško – nova država, strani jezik, drugačiji običaji i poslovi na koje nije bila navikla. Ipak, snagom volje i željom da obezbijedi sebi i svojoj porodici bolji život, prihvatila je svaki posao koji joj se nudio. U takvom okruženju učila je kako da opstane, ali i kako da se polako uklopi. Godine su prolazile, a uz veliki trud i disciplinu, Živojka je uspjela da izgradi stabilan život i obezbijedi penziju koja joj danas omogućava sigurnost.
Kada govori o platama u Švajcarskoj, uvijek naglašava da one zavise od posla, iskustva i pola zaposlenih. Njeno iskustvo pokazuje da se plate kreću od 2.500 do 7.000 franaka, a dok muškarci obično zarađuju više, žene se najčešće moraju zadovoljiti manjim primanjima. Ipak, kada se prihodi u porodici spoje, dolazi se do solidne sume koja omogućava dostojanstven život. Ona s osmijehom dodaje da nije sve bilo lako i da su u tim godinama postojali trenuci kada je nedostajala toplina doma, ali je sve to bilo podređeno cilju da se stvori nešto trajno i vrijedno.
- Posebno emotivno govori o trenutku kada su ona i suprug odlučili da uštede ulože u izgradnju kuće u svom rodnom selu. Ta odluka nije bila samo praktična, već i duboko emotivna. Kuća koju su podigli nije samo zidana ciglama i betonom, već i uspomenama, znojem i zajedničkim snovima. Taj dom, raskošan i uređen, simbol je svih njihovih godina rada i odricanja. Predstavlja sigurnu luku u kojoj danas uživaju, ali i dar budućim generacijama. Ulaganjem u rodni kraj, pokazali su koliko im je važno da ostanu vezani za svoje korijene.
Iako su danas u godinama kada mnogi biraju mir i odmor, Živojka i njen suprug nisu željeli da prestanu da budu aktivni. Njihova nova strast postalo je cvećarstvo. U plastenicima i maloj cvećari pronašli su zadovoljstvo koje ne donosi samo dodatni prihod, već i veliku radost. Gajenje cvijeća za njih je način da ostanu u pokretu, da svakodnevno imaju obaveze i da ulepšavaju sebi i drugima život. Cvećarstvo je postalo njihov hobi, ali i nešto što ih dodatno povezuje sa prirodom i zajednicom.
Živojka danas često naglašava da luksuz u kojem živi nije došao preko noći. Iza njega stoje godine teškog rada, discipline i želje da se uspije. Njena priča jasno pokazuje da upornost i posvećenost donose rezultate, čak i onda kada polazište nije povoljno. Uvijek se rado prisjeća dana provedenih u Švajcarskoj, ali još radosnije ističe da je povratak u zavičaj bio pravi izbor. Tamo gdje su korijeni, kaže, nalazi se i prava sreća.
Ono što dodatno krasi njen život jeste osjećaj zahvalnosti. Nikada ne zaboravlja odakle je potekla i kroz šta je prošla. Sa puno topline priča o ljudima koje je sretala u inostranstvu, ali i o svojim komšijama sa kojima danas dijeli svakodnevicu. Njena životna filozofija je jednostavna – rad i trud uvijek na kraju donesu nagradu, a najljepša nagrada je spokoj i ispunjen život u okruženju koje volite.
Ova životna priča podseća nas da život nikada nije potpuno lak, ali da je moguće svojim rukama i upornošću stvoriti put ka boljoj budućnosti. Ona je dokaz da i kada krenete iz skromnih uslova, možete stići do toga da živite lagodno i bezbrižno. Put od Homolja do Švajcarske i nazad oblikovao je Živojku u snažnu i mudru ženu, a njen primjer ostaje inspiracija mnogima koji se pitaju da li vrijedi boriti se za svoje snove.
