U malom selu, Ibro je bio poznat po svom marljivom radu i nevjerojatnoj predanosti poljoprivredi. Njegova zemlja bila je najplodnija u okolici, a njegov rad nije bio samo posao, već i strast.
- Stogovi sijena bili su visoki, a usjevi gušći nego ikad. S druge strane, Salko, njegov susjed, živio je u potpunom kontrastu. Iako je bio u neposrednoj blizini Ibre, njegov život bio je težak. Umjesto da ulaže u rad, Salko je bio lenj, često nezadovoljan i u dugovima. Svake godine promatrao je Ibru kako napreduje, dok je on tonuo dublje u financijske probleme. Ta zavist prema Ibrinom uspjehu počela ga je izjedati iznutra.
Na kraju, Salko je odlučio na najgori mogući način pokušati “poravnati račune”. Jedne sušne noći, dok je vjetar hučao, podmetnuo je požar na Ibrinom imanju. Ibro je bio kod kuće kad je osjetio miris dima i začuo pucketanje vatre.
- Izjurio je iz kuće, samo da bi vidio kako njegovo stado gori, a sav njegov trud nestaje u plamenu. Ibro je pokušao gasiti vatru, ali bilo je prekasno. Cijelo imanje je izgorjelo. Sljedećeg jutra, kada je stajao nad zgarištem, pronašao je Salkov upaljač, kojeg je Salko često hvalio u kafani. Ibro je odmah shvatio da je njegov susjed odgovoran za tragediju.
Mogao je otići u policiju ili uzvratiti udarac, ali Ibro nije bio čovjek koji bi reagirao na takav način. Bio je duboko uvjeren da zlo ne treba ispravljati zlom. Umjesto toga, odlučio je ostati smiren i nastaviti raditi, bez riječi. Iako slomljen, nastavio je raditi danonoćno, ne tražeći od drugih nikakvu pomoć. Njegovi sinovi bili su zapanjeni njegovim ponašanjem, ali Ibro im je objasnio da je najvažniji njihov rad i istrajnost, a ne osveta.
- Došao je ključni trenutak za svakog seljaka: dan oranja i sjetve. Ibro je nakon svoje tragedije uspio kupiti novi traktor, dok je Salko bio zapeo s dotrajalim, starim traktorom koji je više popravljao nego što je vozio. Toga dana, u vrijeme prijetnje kiše, Salko je krenuo orati, ali traktor je brzo stao i osovina je pukla. Bio je bespomoćan, jer ako ne posije na vrijeme, cijela godina će mu biti promašena.
Dok je stajao očajan i nije znao što da radi, nitko nije želio pomoći. Ljudi su znali o njegovoj prošlosti i kako je došao do svog bogatstva, pa su ga svi izbjegavali. Tada je iznenada čuo zvuk motora. Bio je to novi traktor. Ibro je došao do njegove njive i ponudio pomoć. Salko je gledao u nevjerici, a Ibro nije iskoristio priliku da ga ismije, nego je pružio ruku pomoći. Ibro nije odgovorio na zlo zlom, nego je odlučio pomoći, vratio mu Salkov upaljač, onaj isti koji je pronašao na zgarištu. “Zemlja ne zna za inat”, rekao je Ibro smireno, “Zemlja zna samo za rad.”
- Ibro je vjerovao da oprost ima snagu koja može promijeniti ljude. Nije želio uzvratiti zlo zlom, nego je izabrao biti bolji. Uzeo je odgovornost, pomogao Salku i obradio njegovu njivu. Salko je bio duboko dirnut, suze su mu počele teći. Po prvi put je osjetio snagu istinskog oprosta, što mu je otvorilo oči i srce.
Dok su završavali dan, Salko je poljubio Ibrinu ruku, onu koju je nekada psovao. “Nikad više”, promucao je, “Nikad više neću prelaziti među, osim da ti ruku pružim.” Ibro je svojim postupkom naučio cijelo selo važnu lekciju. Pokazao je da se vatra ne gasi vatrom, već vodom. Osveta je jelo koje se servira hladno, dok je oprost jelo koje hrani generacije. Ibro je svojim djelom dokazao da prava snaga dolazi iznutra i da put prema duši nije put osvetoljubivosti, već put prema unutarnjoj snazi i spremnosti na oprost
