Ko je “glava kuće” – muž ili žena? Vladeta Jerotić je dao odgovor koji i danas oduševljava

U vremenu u kojem se svakodnevno prepliću tradicionalne vrijednosti i moderni pogledi na život, pitanje ko je zapravo „glava kuće“ i dalje izaziva snažne reakcije.

• Mnogi još uvijek vjeruju da je to uloga muškarca, dok drugi smatraju da je žena ravnopravna i sposobna da vodi porodicu jednako dobro, ako ne i bolje. Ima i onih koji misle da je to pitanje zastarjelo i da više nema stvarnu težinu. Upravo o ovoj vječnoj dilemi govorio je i profesor dr Vladeta Jerotić, ostavljajući iza sebe misli koje i danas odjekuju snagom zdravog razuma i toplinom njegove poznate mudrosti.

Jerotić, poznat kao psihijatar i književnik koji je često spajao duhovno sa racionalnim, govorio je o toj temi na promociji knjige „Agape antologija 2“ Aleksandra Gajšeka. Njegov odgovor nije bio jednostavan, ali je bio duboko ljudski, prožet blagim humorom koji je krasio njegova javna obraćanja. Rekao je da je život uvijek složeniji nego što izgleda, te da odnos muškarca i žene ne može biti sveden na jednostavne formule. Podsetio je i na to da su žene kroz istoriju bile uskraćene za osnovna prava, čak i pravo na obrazovanje, i da je to nepravedno ograničenje koje se više ne smije ponoviti. „Žene su s pravom podigle glavu, ali moraju paziti da ne preplaše muškarce“, istakao je on, dodajući da možda baš u strahu leži korijen patrijarhata.

• Njegova razmišljanja nisu ostala samo na kritici prošlosti. On je podsjetio i na antropološke nalaze prema kojima je moguće da je prije patrijarhata postojao matrijarhat. Postoje legende koje govore o tome da su muškarci ratom i silom oduzeli vlast od žena, ali, kako Jerotić ističe, to nije bila ista vrsta dominacije kakva se razvila u kasnijem vremenu. Ipak, suština njegovih riječi nije bila u dokazivanju ko je snažniji ili moćniji, već u ideji međusobnog dopunjavanja.

Govoreći o savremenim brakovima i porodicama, Jerotić je zastupao stav da ravnoteža ne treba da znači borbu za prevlast, već saradnju. „Zašto ne bi i jedno i drugo vodili porodicu, dopunjujući se i voleći se prije svega?“ – bio je njegov jasan odgovor. Prema njegovom mišljenju, ljubav je ona koja mora biti „glava kuće“. Ljubav, a ne uloga muškarca ili žene, jedini je temelj koji daje smisao zajedničkom životu.

• Da bi približio složenost braka, Jerotić je govorio i o njegovim fazama. Podsjetio je da brak nikada nije isti prvih nekoliko godina i nakon što partneri provedu decenije zajedno. Vrijednost se vidi tek nakon 40, 50 pa i 70 godina zajedničkog života. Zlatna svadba, kada par slavi 50 godina braka, prema njegovim riječima, predstavlja jedno od najljepših svjedočanstava o ljudskoj sposobnosti da ostanu vjerni, što je danas gotovo teško zamislivo.

Njegove riječi nose posebnu težinu upravo zato što ne idealizuju stvarnost. Govorio je o čovjeku kao fantastičnom biću, sposobnom da stvara i da kroz maštu mijenja svijet. Ali, dodao je i da ta ista mašta, kada nije kreativno usmjerena, može odvesti čovjeka u destruktivne obrasce, pa je na psihijatrima da liječe takve posljedice. U toj misli oslikava se i njegova životna filozofija – realna, a opet obojena vjerom u čovjekove unutrašnje snage.

• Ovakav pogled na brak i porodicu snažno odjekuje i u današnjoj društvenoj atmosferi. U Srbiji i regionu često se postavlja pitanje da li savremeni parovi mogu pronaći ravnotežu između tradicionalnih očekivanja i realnosti modernog života. Prema istraživanju koje je objavio Centar za demografska istraživanja SANU, više od polovine ispitanih parova smatra da odluke u domaćinstvu donose zajednički, dok manji procenat i dalje naglašava dominaciju muža. To pokazuje da su Jerotićeve misli, iako izgovorene prije mnogo godina, i dalje aktuelne i bliske svakodnevici.

Domaći mediji takođe prenose slične stavove stručnjaka. „Politika“ je nedavno objavila tekst u kojem se navodi da sve više mladih bračnih parova u Srbiji naglašava partnerstvo kao osnovu odnosa, dok se hijerarhijski model doživljava kao zastario. U istom izvještaju naglašava se da ekonomska samostalnost žena značajno utiče na balans u braku. Time se potvrđuje da ideja o zajedničkom vođenju domaćinstva ima duboke korijene u savremenoj stvarnosti.

• Još jedan domaći izvor, portal „Danas“, ističe da psiholozi sve češće naglašavaju važnost emocionalne pismenosti u braku. Prema njihovim riječima, sposobnost da partneri razgovaraju otvoreno o svojim potrebama i problemima mnogo je važnija od formalnog pitanja ko je glava kuće. Upravo u tome se vidi snaga Jerotićeve misli: ravnopravnost se ne zasniva na formalnim titulama, već na ljubavi i međusobnom poštovanju.

Sociološki okvir daje dodatnu težinu ovom razmišljanju. „Blic“ je prenio istraživanje u kojem se naglašava da su brakovi najstabilniji onda kada partneri uspiju da pronađu balans između privatnog i poslovnog života. Kada žena i muškarac ravnomjerno učestvuju i u ekonomskim i u porodičnim obavezama, smanjuje se rizik od konflikata i povećava zadovoljstvo. To je u skladu sa Jerotićevom vizijom u kojoj ljubav i saradnja postaju oslonac svake porodice.

Na kraju, ono što njegovu poruku čini univerzalnom jeste jednostavna istina: brak je zajednica dvoje ljudi koji se mijenjaju i rastu zajedno. Nije važno ko nosi formalnu titulu „glave kuće“, već koliko se partneri međusobno poštuju i koliko su spremni da iznova ulažu u svoj odnos. Jerotićev zaključak da je ljubav ta koja treba da bude glava porodice djeluje danas snažnije nego ikada, jer podsjeća da je suština života u bliskosti, razumijevanju i vjernosti.

Takva poruka ostaje kao putokaz svima koji žele graditi stabilne i srećne odnose. Bez obzira na promjene društvenih normi, jedan princip ostaje isti – samo onda kada je ljubav na prvom mjestu, porodica može istinski da traje.