U današnjem članku osvrćemo se na jednu od najtvrdokornijih štetočina koja zadaje glavobolju svakom baštovanu krompirovu zlaticu.
Ova mala, ali nevjerovatno proždrljiva buba svake godine ugrožava prinose, a često je jedini način borbe s njom – mukotrpno ručno uklanjanje. Ipak, postoji niz prirodnih, ali veoma djelotvornih metoda koje ne štete ni biljkama ni ljudima, a mogu značajno pomoći u zaštiti zasada krompira.
- U našim klimatskim uslovima, krompirova zlatica ima izuzetno povoljne uslove za razmnožavanje. Najaktivnija je na visinama do 600 metara, gdje se uglavnom razvijaju dvije generacije tokom sezone, a u izuzetno toplim godinama i treća. Njena opasnost ne leži samo u brojnosti, već i u nevjerovatnoj plodnosti – jedna ženka može položiti i do dvije hiljade jaja. Jaja su narandžaste boje i lako se uočavaju jer su grupisana ispod listova biljke.
Iako ova štetočina djeluje gotovo nezaustavljivo, priroda nudi neke vrijedne saveznike. Životinje poput ježeva, krtica i fazana povremeno se hrane odraslim bubama. Osim njih, određeni korisni insekti, poput grabežljivih stenica, ciljano uništavaju jaja zlatice. Jedan od najefikasnijih bioloških načina borbe jeste gljivica Beauveria bassiana, od koje se prave specijalni preparati za suzbijanje zlatice bez štete po okolinu.
No, ključ uspjeha leži u prevenciji. Već u rano proljeće potrebno je razmišljati o pravilima plodoreda – krompir ne treba saditi na istom mjestu najmanje četiri do pet godina zaredom. Ova jednostavna mjera značajno smanjuje rizik od širenja zlatice.
Jedna od domišljatih metoda uključuje korišćenje kore krompira. Potrebno je uzeti plastične čašice, napuniti ih svježom korom i zakopati između redova krompira tako da rubovi budu u ravni sa zemljom. Ubrzo se u čašicama može primijetiti prisustvo zlatica koje treba ukloniti. Ove zamke je važno redovno prazniti i mijenjati koru čim se osuši.
Još jedna korisna metoda oslanja se na trulu lukovinu. Prilikom sadnje, komadi lukovine stavljaju se pored biljke. Kako se raspada, oslobađa jak miris koji odbija zlatice. Na isti način djeluju i druge biljke intenzivnog mirisa poput rena, kamilice i pasulja, koje se mogu saditi u blizini krompira kao prirodni repelenti.
- Zanimljivo rješenje dolazi i iz četinara. Zlatice ne podnose miris borovine, pa se izuzetno korisnim pokazalo posipanje usitnjenih borovih iglica ili kore između redova. Može se napraviti i tečni ekstrakt od borovih iglica kojim se biljke prskaju kako bi se dodatno zaštitile.Kopriva, iako često nepoželjna, može imati zaštitnu ulogu. Sadnjom koprive oko krompira stvara se prirodna barijera jer njene žareće dlačice odbijaju štetočine koje pokušavaju da se sakriju u zemlji.
Jedan vrlo neobičan, ali učinkovit pristup uključuje pravljenje preparata upravo od samih zlatica. Potrebno je prikupiti odrasle insekte, potopiti ih u vodu i ostaviti da fermentišu sedam dana. Nastali koncentrat koristi se za prskanje, ali se mora prethodno razblažiti vodom u omjeru 1:1, a kasnije se po potrebi i dodatno razrjeđuje kako bi se izbjeglo oštećivanje biljaka. Ova metoda funkcioniše po principu prirodne biološke odbrane jer biljke “prepoznaju” miris zlatica i reagiraju.
Tu je i stari, provjereni recept sa pepelom. Potrebno je 2 kg pepela rastvoriti u 10 litara vode, a zatim razblažiti u odnosu 1:10 za prskanje. Ovaj rastvor ne samo da odbija štetočine već i hrani biljku mineralima. Efikasan je i ekstrakt od listova duhana ili topole, koji imaju snažno odbijajuće dejstvo na zlatice.
U konačnici, ono što pravi razliku u borbi s ovom napasti jeste dosljednost i upornost. Nema jedne čarobne formule, ali kombinacijom više navedenih metoda moguće je postići visoku zaštitu krompira bez upotrebe štetnih pesticida. I što je najvažnije, plodovi vašeg rada biće potpuno prirodni i sigurni za konzumaciju, a zadovoljstvo što ste pobijedili ovu tvrdoglavu štetočinu – nemjerljivo.
