Fadil iz Konjević Polja danas je sretan i zadovoljan čovjek, ali duboko u sebi, iako je pronašao mir, nikada neće moći da zaboravi teške trenutke iz prošlosti.
- Ti trenuci, kada je njegova vlastita majka pokazala najokrutniji oblik indiferentnosti prema njemu i njegovoj braći i sestri, ostavili su trajne ožiljke na njegovom životu. Međutim, njegova priča nije samo obična životna priča; ona je snažna i duboka lekcija o životu, borbi i opraštanju.
Fadil Hajdarević, na prvi pogled, izgleda kao običan čovjek. Bavi se fizičkim poslovima i ponosno živi jednostavan život. Svaki dan zahvaljuje na onome što ima, a posebnu sreću donose mu njegovi sinovi koji su odrasli, dobro zarađuju i čine ga ponosnim. Iako je sada u skladnom braku sa suprugom i uživa u svakodnevnoj rutini, njegova prošlost nije bila nimalo laka.
Najveći udarac u životu došao je od strane vlastite majke. U trenutku kada su mu najviše trebali ljubav i zaštita roditelja, Fadil je doživio nešto što nije mogao ni zamisliti – njegova majka ih je, u trenutku tuge i očaja, ostavila. Smatrala ih je teretom, a to je, nažalost, postala stvarnost koju su morali podnijeti.
Majka je napustila Fadila, njegovog brata i sestru kad je ušla u drugi brak. Nisu je više nikada vidjeli. Fadil je imao samo dvije godine, brat je bio tek nekoliko mjeseci stariji, a sestra samo četiri. Brigu o njima preuzela je tetka – sestra njihove majke. Ta žena, iako nije bila njihova majka, pružila im je ljubav i sigurnost koju su zasluživali. Bez nje, kako Fadil kaže, ne bi preživjeli.
„Život mi je bio pun boli i patnje, ali to je bila volja Boga,“ kaže Fadil, bez ijedne suze u očima. Iako je bio ostavljen, nikada nije dopustio da to bude izgovor za njegovu nesreću. Iako je njegova majka bila okrutna i nikada nije tražila njih, Fadil je naučio cijeniti život i prihvatio stvarnost kakva je bila.
Jedan od najtragičnijih trenutaka bio je onaj dan kada su svatovi došli po njihovu majku. Fadil, njegov brat i sestra bili su još djeca i nisu imali pojma šta se događa. U tom trenutku, njihova majka ih je napustila bez trunke sažaljenja, ostavivši ih same u snijegu. Nikada nije pogledala unazad, nikada se nije raspitala o tome kako su preživjeli.
Iako je njihova majka nestala iz njihovih života, Fadilov brat i sestra su nastavili svoj put. Sestra se udala blizu Zvornika, osnovala svoju porodicu, dok je brat, nakon završene srednje škole u Bratuncu, otišao u Vojvodinu, gdje je izgradio svoj život. Danas je u penziji, oženjen i ima svoju obitelj. Svi su oni odrasli, izgradili svoj život i sada žive u skladu sa onim što su postigli.
Fadil, s druge strane, živi u Konjević Polju sa suprugom. Zajedno se bave poljoprivredom, gaje ovce, a on kaže da je konačno našao mir. Iako je život bio pun nepravde i teških trenutaka, sada živi u skladu sa sobom i svojim željama. Njegova djeca žive u inostranstvu, i iako im nije često u mogućnosti doći, povremeno posjećuju svoje roditelje. Čekaju trenutak kada će postati djed, radovati se dolasku unučadi, što Fadil vidi kao svoju nagradu za sve što je prošao.
Fadilov život, na prvi pogled, možda izgleda jednostavno i skromno, ali za njega to je život iz snova. Iako bi mnogi ljudi teško nosili s traumama iz prošlosti, Fadil je prihvatio sve što mu život donosi. Naučio je kako cijeniti male stvari, kako uživati u jednostavnom životu, jer je osjetio težinu života.
Iako teške trenutke iz djetinjstva nikada neće zaboraviti, Fadil je pronašao unutarnji mir. Naučio je mnogo o životu i ljubavi prema obitelji, te je, iako mu prošlost nikada nije dala šanse za bezbrižno djetinjstvo, sada sretan jer je našao unutrašnju snagu da nastavi dalje. Fadil je još jedan primjer kako život može biti okrutno težak, ali također kako snaga volje, ljubav obitelji i unutrašnji mir mogu prevazići čak i najveće nesreće.
