Jednog popodneva, u autobusu koji je vozio kroz grad, starija dama s dugim srebrnim kosama sjedila je uz prozor, uživajući u pogledu kroz stakla. Pored nje, na sjedalu uz prolaz, sjedila je mlada žena sa tetovažom koja je virila iz njenog vrata. Tetovaža je bila velikih dimenzija i privukla je pažnju svake osobe koja je sjela pored nje.
Starija dama, poznata po svojoj znatiželji i ljubavi prema pričama, ne mogavši odoljeti, neprimjetno je bacala poglede na tetovažu. Bilo je očito da je tetovaža imala neki značaj, ali baka nije mogla da razumije poruku koju je nosila. Nije imala namjeru da bude nepoštovana, ali je njeno uporno posmatranje na kraju privuklo pažnju mlade žene.
Mlada žena se okrenula prema baki, njezini oštri crni obrve su se namrštili. “Što je?” upitala je ljutito, “Što ti nije jasno? Da li u tvoje vrijeme nije bilo tetovaža ili šta?”
Baka se nasmiješila s toplinom i odgovarala: “Nije to što misliš. U moje vrijeme, tetovaže su bile vrlo rijetke i često su imale duboko značenje. Provela sam 30 godina u Aziji i tamo sam naučila mnogo o kulturi i simbolici tetovaža. Kasnije sam predavala kineski na fakultetu. Ono što me zbunjuje je tekst na tvojoj tetovaži. Piše: ‘Jednom odmrznuto ne zamrzavati ponovo.’”
Djevojka je bila zapanjena. Njezina prva reakcija bila je kombinacija šoka i stida. “To je u stvari naljepnica s instrukcijama za pohranu hrane koju sam slučajno iskoristila kao dizajn za tetovažu,” priznala je, crveneći se. “Uopće nisam obratila pažnju na značenje.”
Baka je prasnula u smijeh, a smijeh se brzo širio autobusem, privlačeći poglede drugih putnika. “Pa, eto,” rekla je baka kroz smijeh, “možda nije loše ponekad malo istražiti što radimo sa svojim tijelom. Tetovaže su umjetnost, ali i simbolika. Svi mi pravimo greške, ali ako se na njima možemo nasmijati, to je već početak učenja.”
Djevojka je priznala da je osjećala mješavinu stida i olakšanja. “Nisam nikada mislila da bi jedna tetovaža mogla izazvati ovako puno pažnje. Hvala što ste me podsjetili na važnost promišljanja o stvarima koje radimo.”
Kroz ostatak vožnje, baka i djevojka su razgovarale o svojim iskustvima, razmjenjujući priče o svojim životima. Djevojka je saznala više o životu u Aziji i o kulturnim značenjima tetovaža, dok je baka čula moderne priče o životu i mladosti.
Kada su stigli na svoje odredište, oboje su izašli iz autobusa sa osmijehom na licu. Nisu se samo upoznali, već su se i povezali kroz neobičnu situaciju koja je pokazala kako se generacije mogu povezati i razumjeti jedna drugu na načine koji nisu uvijek očigledni.
