U današnjem članku govori se o nevjerovatnoj životnoj priči žene koja je iz najtežih trenutaka uspela da izgradi svoj lični trijumf. Jasmina Tekić iz Ćuprije danas je doktorica nauka, ali iza njenog uspeha stoje godine bola, borbe i odlučnosti.

- Njena priča pokazuje da snaga dolazi onda kada se čovek nađe na ivici i odluči da ne posustane. Živela je život koji je izgledao stabilno, sa suprugom koga je smatrala najboljim prijateljem, sve dok taj svet nije srušen u trenutku kada ju je on izdao, i to sa poznatom javnom ličnošću. Iako su mnogi pokušavali da saznaju identitet te žene, Jasmina je svesno odlučila da to ostane njena tajna, jer je verovala da u otkrivanju nema nikakve pravde niti smisla.
Kada je ostala sama sa malim sinom, bez podrške, suočila se sa stvarnošću koja nije ostavljala prostora za očajavanje. Prodavala je svoje stvari na pijaci, istovremeno nastavljajući školovanje, jer je znala da bez obrazovanja nema ni šanse za oporavak. Za mnoge bi to bio kraj, ali za nju je to značilo početak nove borbe. U najtežem periodu izgubila je oba roditelja u kratkom razmaku, što je dodatno otežalo sve, ali ona je tada otkrila jednu potpuno novu verziju sebe – ženu koja može da preživi čak i kada se čini da je čitav svet protiv nje.
Život joj je bio daleko od lagodnog. Odlazila je na posao u pocepanim čizmama, živela sa minimumom sredstava, ali nikada nije posustala u odluci da svom sinu pruži bolji život. Nikada nije želela da traži alimentaciju, jer je smatrala da je to pogrešan put i da bi bilo loše sećanje za dete. Njena povezanost sa sinom Petrom, koji je danas obrazovan i samostalan mladić, bila je i ostala njena snaga. Iako Petar fizički podseća na oca, odrastao je uz majku koja ga je volela dvostruko, i kao roditelj i kao oslonac. Kada je Jasmina izgubila majku i bila u najvećoj tuzi, upravo je mali Petar bio taj koji joj je pružio ruku i utehu.
- Njena okolina nije uvek bila saosećajna. Kao samohrana majka, osećala je kako ljudi izbegavaju njen bol, a dete joj je često doživljavano kao prepreka. Ipak, tada se sećala reči svoje majke – kada se sva vrata zatvore, negde ostaje otvoren prozor. Upravo to je bila njena vodilja. Iako je imala vrlo malo, uvek je nalazila način da ide dalje, da ne posustane, i da se bori za ono što veruje da zaslužuje.
Vremenom je uspela da završi doktorat, objavi naučne radove i napiše monografije koje danas svedoče o njenom trudu i odricanju. Život koji vodi nije onaj koji je nekada zamišljala, ali je onaj koji je sama izgradila. Umesto da se osvrće na prošlost i traži osvetu, Jasmina je odlučila da se posveti budućnosti – sebi, znanju i svom sinu. Okrenula je leđa gorčini i pronašla mir u učenju i radu.
Danas, dok se Petar približava punolestvu, Jasmina sa setom i osmehom gleda unazad na sve kroz šta su prošli. Njihov dom je skroman, ali ispunjen ljubavlju i razumevanjem. Zajedno su gradili snove, a njihov pas Hogar donosi dodatnu radost i toplinu. Jasmina često kaže da je moguće izgraditi sreću čak i iz najtežih temelja.
Ono što je posebno vredno divljenja jeste što svoje iskustvo danas koristi da ohrabri druge samohrane roditelje. Poručuje im da nikada ne zaborave svoju vrednost, bez obzira na to kako ih okolina gleda. Njena poruka nije o savršenstvu, već o unutrašnjoj snazi koja se rađa onda kada izgubimo sve, a ipak odlučimo da nastavimo dalje. Ona veruje da prava snaga ne dolazi iz onoga što posedujemo, već iz odluka koje donosimo u trenucima kada se čini da je sve izgubljeno.
Mnogi samohrani roditelji širom sveta suočavaju se sa sličnim izazovima – društvenim osudama, ekonomskim pritiscima i emotivnom izolacijom. Ipak, istraživanja pokazuju da deca koja odrastaju uz emocionalnu stabilnost, ljubav i podršku roditelja postaju snažni i odgovorni ljudi, bez obzira na finansijske prepreke. Jasminin život je upravo takva lekcija. Ona je dokaz da se iz izdaje može izroditi uspeh, iz bola nada, a iz gubitka nova snaga. Ona nije samo žena koja je preživela izdaju – ona je žena koja je odlučila da je ta izdaja ne definiše.