Isakov komentar o Nenadu Nešiću, državnom ministru sigurnosti Bosne i Hercegovine, postao je predmet intenzivne javne rasprave i izazvao brojne reakcije. U svom govoru, Isak je sarkastično ukazao na Nešićevo navodno nepoznavanje saobraćajne infrastrukture u Sarajevu, te na njegovu neprilagođenost urbanom saobraćaju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ova kritika dolazi u kontekstu incidenta u kojem je vozač iz Sarajeva preticao službeno vozilo u kojem se nalazio Nešić, što je kasnije dovelo do istrage, ali je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo zaključilo da nema elemenata krivičnog djela u tom incidentu.
Isak je svoj komentar započeo ukazujući na, kako on kaže, lošu putnu infrastrukturu u bh. entitetu Republika Srpska, gdje, prema njegovim riječima, vozači voze sporije iz potrebe za vlastitom sigurnošću. Ova izjava implicira da je stanje infrastrukture u Republici Srpskoj, za koje su odgovorne vlasti tog entiteta, daleko od zadovoljavajućeg, te da vozači, poput Nešića, nisu navikli na modernije saobraćajne uslove kakvi postoje u Sarajevu.
Isak je nastavio s tvrdnjom da Nešić, zbog navike vožnje po nekvalitetnim putevima, smatra saobraćaj u Sarajevu prebrzim i haotičnim. Ova kritika je dodatno pojačana anegdotom u kojoj Isak opisuje Nešićevo panično reagovanje na semaforu kada je vozilo stalo u traku do njegove. Prema Isaku, Nešić je tada navodno počeo vikati “ubistvo, ubistvo, upomoć”, vjerujući da ga neko pokušava napasti, dok je zapravo bio suočen sa sasvim normalnim saobraćajnim uslovima za Sarajevo, gdje postoje četiri saobraćajne trake u istom smjeru.
Isakov komentar dalje se razvija u smjeru ironije i sarkazma, kada spominje kako je Nešić, navodno, radare na cestama smatrao kućištima za golubove, a sofisticirane SPARTA kamere, koje se koriste za nadzor saobraćaja, vidi kao uređaje koji navodno zrače radioaktivnost i ciljaju političare iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Demokratskog narodnog saveza (DNS) kada dolaze na posao u Sarajevo. Ova tvrdnja jasno pokazuje Isakovu namjeru da prikaže Nešića kao osobu koja je neinformisana i nesvjesna savremenih saobraćajnih tehnologija, što je ozbiljna kritika na račun njegovih sposobnosti kao državnog ministra sigurnosti.
Ovakva Isakova izjava ima šire implikacije, ne samo na političku scenu u BiH, nego i na način na koji se javni diskurs vodi među političarima. Isak koristi humor i sarkazam kako bi podcrtao svoje neslaganje sa Nešićevim kapacitetima za vođenje resora sigurnosti u zemlji. Njegova priča o Nešiću koji panično reaguje na svakodnevne situacije u saobraćaju, kao i njegova neinformisanost o tehnologijama poput radara i nadzornih kamera, ima za cilj diskreditaciju Nešića i sugerisanje da on nije dorastao svojoj funkciji.
Ova vrsta političke retorike, koja uključuje humor i sarkazam, često se koristi u Bosni i Hercegovini, ali i šire, kao način da se protivnik predstavi u lošem svjetlu. Iako može biti efikasna u privlačenju pažnje javnosti i medija, ovakva retorika također može doprinijeti povećanju tenzija među političkim akterima i dodatnom polariziranju javnog mnijenja.
Isakova kritika Nešića stoga nije samo pitanje ličnih odnosa ili političkog nadmetanja, već odražava dublje nezadovoljstvo koje postoji unutar političkog sistema Bosne i Hercegovine. Kroz ovu anegdotu, Isak ne samo da kritikuje Nešića, već i ukazuje na šire probleme u vezi s funkcionisanjem državnih institucija, posebno u oblasti sigurnosti i saobraćaja. Na taj način, Isakova izjava postaje dio šireg diskursa o političkoj odgovornosti i kompetentnosti lidera u BiH.
U konačnici, ovaj slučaj ilustrira kako politička komunikacija može biti oblikovana humorom i sarkazmom kako bi se izrazilo neslaganje i izvršila kritika. Iako može biti zabavan i efektan način da se skrene pažnja na određene probleme, važno je da se ovakva komunikacija vodi na način koji će promovisati konstruktivnu raspravu i, na kraju, dovesti do poboljšanja u oblastima koje su od vitalnog značaja za građane Bosne i Hercegovine.
