1 Sporazum o saradnji policija BiH i Srbije je odobren na Predsjedništvu Bosne i Hercegovine 07.09.2010. godine – tada je član Predsjedništva Bošnjak bio dr. Haris Silajdžić, a ne predsjednik Bakir Izetbegović;

2. Sporazum je ratificiran u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a 14.09.2011. godine potpis na tu ratifikaciju je stavio Denis Bečirović – koji je tada bio Predsjedavajući Predstavničkog doma;

I neka je potpisan i ratificiran, jer u njemu nema ništa sporno!

3. Skoro identičan sporazum je Vijeće Ministara BiH 2011. godine potpisalo sa Republikom Hrvatskom – što naravno ne znači da recimo MUP HNK, MUP LK ili MUP Zapadnohercegovačkog kantona imaju pravo, zaobilazeći državne institucije, dovoditi policiju Republike Hrvatske da provodi zakone na teritoriji Bosne i Hercegovine;

4. Ovakvi sporazumi su uobičajeni za susjedne države i imaju ih vjerovatno sve države u Europi sa svojim susjedima, te je sasvim normalno što je naša Država potpisala iste sa Srbijom i Hrvatskom;

5. Da je Konaković pročitao Sporazum na koji se poziva i koji je sam objavio, vidio bi da je ovo sporazum dvije države o saradnji, edukaciji i međusobnoj pomoći obavještajnih službi, graničnih policija i drugih državnih policijskih organa, saradnji koja je neophodna za borbu protiv međugraničnog organizovanog kriminala;

6. Da je Konaković pročitao Sporazum na koji se poziva i koji je sam objavio, vidio bi da su u članu 1. istog određene “centralne kontaktne tačke”, a što je u slučaju BiH Ministarstvo sigurnosti – Direkcija za koordinaciju policijskih tjela.

7. Da je Konaković pročitao Sporazum na koji se poziva i koji je sam objavio, vidio bi da je u članu 4. stav (2) propisano da se policijska suradnja ostvaruje po zahtjevu koji ide preko centralnih kontaktnih tački, a da je u stavu (3) istog člana propisana čak i saglasnost pravosudnih organa (ukoliko se radi o posebnim mjerama i istražnim radnjama na teritoriji susjedne države);

8. Naravno MUP Rs-a prema ovom Sporazumu ne može mimo države Bosne i Hercegovine ili saglasnosti državnih organa realizovati aktivnosti, kao što ne mogu ni kantonalni MUP-ovi sa MUP-ovima i policijama Hrvatske ili Srbije.

Šta više, samo Konaković tvrdi da je ovaj Sporazum osnov za najavljenu aktivnost Srbije i entiteta Rs, ne tvrde to ni Dačić ni Karan, oni tvrde da je ovo realizacija zaključaka “Svesrpskog sabora”.

Međutim, iako je Ivica Dačić najavio da Srbija odustaje od slanja Policije Srbije u entitet Rs, svjestan da entitet nema pravo imati takvu saradnju sa državom Srbijom bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine, Konaković sada tvrdi da ima, te da, kako on kaže, policija Srbije ima pravo “vršljati po Bosni i Hercegovini” bez saglasnosti državnih organa. Pročitajte ponovo!

Dakle, u trenutku kada je Dačić najavio da Srbija odustaje od slanja policije, Konaković insistira na tome da ona to, po Konakovićevom tumačenju, ipak može slobodno uraditi i da na to ima pravo!

Ovo je primjer jednog nepismenog čovjeka, koji je opasan zbog toga.

Ili je samo toliko bezobrazan da je spreman i oko ovih tema ovako patološki lagati?

Nažalost, postoji i šansa da je Konaković ucjenjen radi veza sa narkokartelima, jer kako drugačije objasniti sve ovo što radi?

I na kraju, s obzirom da se poziva na sporazume, neka Konaković odgovari kojim sporazumom je propisano da MUP Srbije stacionira helikopter i specijalnu policijsku jedinicu u Trebinju – što se također desilo nakon “Svesrpskog sabora”?

Kojim sporazum je propisano da Vojska Srbije može pred obilježavanje genocida u Srebrenici marširati po Bratuncu i Prijedoru?

Zašto im je on lično dao saglasnost za to?

I zašto ni NIP, ni Konaković, a ni Trojka, nisu adekvatno reagovali na Deklaraciju i zaključke sa “Svesrpskog sabora” i zašto se prave da se to nije desilo, to jeste ne prave se, nego samo rade na implementaciji tih zaključaka?

P.S.

“SDA mora otići, pa makar bilo gore”.

I bi gore!

Nažalost, puno gore nego je iko od nas mogao i naslutiti.