Povratak u istoriju ponekad zna da bude jako zanimljiv, pogotovo ako se radi o slavnim osobama. Jednostavno, za područje Srbije, uvijek je i više nego znimljivo kada se pominju neki kraljevi, ili osobe koje su povezane sa srpskom istorijom.

Princ Đorđe Karađorđević, najstariji sin kralja Petra Prvog i Zorke, kćeri crnogorskog kralja Nikole Prvog, imao je životni put koji je izazvao brojne opise, tumačenja i polemike, a na njegovu sudbinu navodno su utjecale i ne tako lijepe priče u borbi za prijestolje, što je priča koja traje i danas.

Zagonetni princ Đorđe Karađorđević, član dinastije Karađorđević, ostao je obavijen velom tajne, s ograničenim podacima o njemu, što je dovelo do čestih rasprava i tračeva oko njegovog života.

Zbog često agresivnog ponašanja donio je odluku da se 1909. odrekne položaja kralja u korist brata Aleksandra, koji će kasnije postati kralj Jugoslavije. Na taj izbor utjecali su politički i sudski pritisci te propaganda iz domaćih i austrijskih medija. Pristaše kralja Aleksandra vjerovale su da su bratov temperament i upletenost u istospolnu vezu valjani razlozi za njegovo kasnije smještanje u mentalnu ustanovu 1925. Međutim, kritičari vladavine kralja Aleksandra tvrdili su da je Đorđe, koji se obično naziva kralj Đorđe, bio zapravo žrtva bratove manipulativne i autokratske vladavine. Vjerovali su da su optužbe protiv Đorđa, uključujući i navodnu odgovornost za smrt njegovog sluge, dio šire sheme kojom se opravdava njegova abdikacija.

Moj je djed posjedovao vatren i nekontroliran temperament. Često je bio u ribolovu na Adi sa svojim profesorom matematike i bliskim društvom Mikom Alasom, za kojeg se šuškalo da mu je i romantični partner. Đorđe, poznat po svojoj tvrdoglavoj naravi, često se nalazio upetljan u razne sukobe. Gajio je dubok animozitet prema Nikoli Pašiću, Dragutinu Dimitrijeviću Apisu i časniku Petru Živkoviću. Za razliku od toga, Petrovljev mlađi sin, Aleksandar, pokazao je mnogo diplomatskije držanje i strateški pristup, čime je stekao naklonost Pašića. Princ Đorđe je stekao obrazovanje u vojnoj školi u carskoj Rusiji, točnije u Kadetskom korpusu cara Aleksandra II.

Među svojim kolegama pitomcima tajio je svoje plemićko podrijetlo, naime da mu je djed bio crnogorski knjaz Nikola, čije su dvije kćeri (Đorđeve tetke) bile udate za ruske plemiće u Rusiji. Nažalost, njegov obrazovni put prekinuo je Svibanjski ustanak 1903. godine, tragični događaj koji je rezultirao atentatom na kralja Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu kraljicu Dragu u Srbiji. Za novog kralja izabran je knez Petar Karađorđević, koji je boravio u Ženevi. Đorđe, najstariji kraljev sin, nosio je titulu prijestolonasljednika od 1903. godine.

Ključni trenutak u Đorđevom životu dogodio se kada je njegov sluga Stevan Kolaković tragično ubijen. Potaknut bijesom, budući prijestolonasljednik na njega se žestoko nasrnuo, zadobivši teške ozljede glave i trbuha. Prema procjeni liječnika, sve ozljede nastale su snažnim udarcima nogama. Nažalost, Stevan je podlegao povredama i preminuo nekoliko dana kasnije.

Suprotno informacijama dostavljenim rodbini i prijateljima, na počinak je sahranjen dan ranije od predviđenog datuma.

Zločin koji je počinio režim isprva je njihov tisak maskirao kao “misteriozno ubojstvo”. Međutim, srpski socijaldemokrati pokrenuli su nepokolebljivu kampanju preko Radničkih novina tražeći pravdu za zločin. Ovaj incident izazvao je značajnu polemiku u srpskim i austrougarskim medijima. Zbog toga je Đorđe 27. ožujka 1909. donio odluku o abdiciranju. Njegov mlađi brat Aleksandar, koji je u to vrijeme putovao iz Petrograda, preuzeo je ulogu novog prijestolonasljednika.

Nakon što je odustao od prijestolja, Đorđe više ne nosi titulu nasljednika i naziva se princ Đorđe zbog svoje loze kraljevog sina. To objašnjava zašto se cijenjeni srpski matematičar odlučio za drugačiji put, boraveći među marginaliziranim pojedincima Savamale, uključujući lučke radnike. Moguće je da je njegova ljubavna veza odigrala ulogu u njegovoj odluci da se odrekne prijestolja. Nadalje, njegov nasilni čin ubojstva sluge, izvršen u napadu bijesa udarcem u osjetljivo područje, podsjeća na gnjev koji pokazuje ljubavnik. Na temelju svojih istraživanja, Đorđe Karađorđević identificira nekoliko istaknutih ličnosti srpske povijesti koje su bile homoseksualne orijentacije, uključujući prvorođenca kralja Petra, princa Đorđa Karađorđevića i generala Petra Živkovića, koji je bio premijer tijekom Šestojanuarske diktature. Istu pretpostavku imaju i matematičar Mihailo Petrović Alas, kao i Slobodan Jovanović, jedan od istaknutih intelektualaca predratne Srbije.

Preporučujemo