“Blic” navodi da se interesovanje za takozvani vitamin B17 posljednjih godina naglo povećalo, posebno među ljudima koji tragaju za prirodnim alternativama modernoj medicini. Uprkos imenu, stručnjaci naglašavaju da se ovaj spoj, poznat kao amygdalin, ne uklapa u uobičajenu grupu vitamina, već da potiče iz sasvim druge hemijske strukture.
- Zbog toga mnogi ljekari ističu da njegova popularnost više potiče iz želje ljudi da pronađu „prirodno rješenje“, nego iz naučno potvrđenih činjenica. U pozadini ove potrage stoji i emocionalna potreba da se zdravlje vrati jednostavnim metodama, što je posebno vidljivo kod osoba koje se okreću tradicionalnim pristupima nakon što izgube povjerenje u savremene terapije.
Međutim, dok se jedni nadaju blagodatima, drugi upozoravaju na opasnosti koje ovaj spoj može nositi, zbog čega se o njemu godinama raspravlja s podignutim obrvama i dozom opreza.U osnovi, riječ je o prirodnom glikozidu koji se najviše vezuje uz koštice marelice, ali se može pronaći i u košticama drugih vrsta voća kao što su breskve, trešnje ili jabuke.
- Naučnici godinama naglašavaju da je njegova posebnost u načinu na koji se razlaže u ljudskom tijelu – metabolizuje se tako da oslobađa cijanid, što je glavni razlog zašto izaziva toliko rasprava. Neki ga smatraju neiskorištenim blagom prirode, dok ga drugi vide kao potencijalno opasan element koji treba koristiti samo uz strogi oprez. Upravo ta podvojenost dovela je do toga da amygdalin postane jedna od najkontroverznijih supstanci u domenu prirodne medicine.
Kada se govori o njegovim izvorima, koštice marelica najčešće se ističu kao najbogatiji prirodni rezervoar. Osim njih, značajne količine nalaze se u gorkim bademima, a u manjoj mjeri i u košticama šljiva, trešanja i drugih koštičavih vrsta voća. Sjemenke divljih kupina i ribizli, kao i određene vrste orašastih plodova, mogu doprinijeti unosu ovog spoja, ali njihova koncentracija nije toliko visoka. Ipak, stručnjaci podsjećaju da sama prisutnost amygdalina u određenoj namirnici ne znači da je ona bezopasna, jer se rizik uglavnom vezuje za njegovu količinu i način na koji ga tijelo procesira. Gorki bademi posebno se izdvajaju kao izvor koji sadrži izrazito visok nivo amygdalina, ali i najveći potencijalni rizik, što ih čini namirnicama koje se ne preporučuju za svakodnevnu konzumaciju.
- U tradicionalnoj medicini amygdalin ima posebno mjesto. Mnoge kulture širom svijeta koristile su ga u malim, strogo kontrolisanim količinama. U nekim zajednicama vjerovalo se da sjemenke marelice mogu doprinijeti jačanju odbrambenog sistema ili pomoći u prevenciji određenih tegoba. Stari recepti često preporučuju konzumaciju svega nekoliko sjemenki dnevno, i to kao dodatak ishrani, a ne kao glavni lijek. U Aziji se koštice marelice ponekad dodaju jelima ili čajevima, dok se ulje koje se dobija iz njih koristi u prehrani i kozmetici. Ipak, većina tih praksi oslanja se na tradiciju, a ne na savremena naučna istraživanja. Zbog toga zdravstvene institucije danas upozoravaju da takve metode nije mudro preuzimati bez stručnih savjeta, posebno kada su u pitanju trudnice, djeca ili osobe s osjetljivim zdravstvenim stanjima.
Uprkos uvjerenjima dijela javnosti, savremena medicina nije potvrdila da amygdalin ima dokazane terapijske efekte, posebno kada je riječ o bolestima poput raka. “N1” ističe da studije do sada nisu pronašle dovoljno dokaza koji bi potvrdili njegove navodne antikancerogene sposobnosti, uprkos brojnim pričama koje se godinama šire po alternativnim krugovima. Jedan od najpoznatijih promotora ovog spoja bio je biokemičar Ernst T. Krebs, koji je tvrdio da amygdalin ima prirodnu sposobnost borbe protiv malignih ćelija. Ipak, kritičari su ukazali da njegova istraživanja nisu zadovoljavala stroge naučne standarde i da nikada nisu potvrđena kroz kliničke studije velikog obima. To je dovelo do toga da amygdalin ostane zarobljen u prostoru između naučnog skepticizma i upornog uvjerenja dijela javnosti koji u njemu vidi mogućnost izlječenja.
- Mnogi ljudi koji su ga koristili iznosili su lična iskustva o ublažavanju tegoba, ali stručnjaci objašnjavaju da takva svjedočenja ne mogu zamijeniti naučne dokaze. Individualna poboljšanja mogu biti posljedica placebo efekta, promjene stila života ili kombinacije drugih terapija, pa se nikako ne mogu posmatrati kao univerzalni dokaz. Moderna medicina zato i dalje preporučuje oslanjanje na terapije koje su potvrđene kroz brojne studije, kao što su hemoterapija, imunoterapija i radioterapija. Amygdalin se, barem za sada, nalazi na listi supstanci koje zahtijevaju dodatna istraživanja prije nego što bi mogle biti preporučene kao sigurne i efikasne.
Iako postoje načini da se ovaj spoj uključi u prehranu na relativno siguran način, stručnjaci ističu važnost umjerenosti. Savjetuju da se fokus stavi na cjelovito voće, dok sjemenke treba uzimati samo u minimalnim količinama, ako uopšte. Na primjer, lanene sjemenke, heljda, proso i različite vrste žitarica mogu biti vrijedan dodatak ishrani jer su nutritivno bogate, dok njihov sadržaj amygdalina ne predstavlja veći rizik. Bobičasto voće, poput ribizli i kupina, može doprinijeti raznovrsnosti obroka i obogatiti prehranu antioksidansima, bez straha od ozbiljnijih nuspojava. Iako mnogi smatraju da prirodno uvijek znači i bezopasno, stručnjaci upozoravaju da to nije slučaj, posebno kada se govori o spojevima koji se u organizmu razlažu na potencijalno otrovne elemente poput cijanida.
- Kako bi se izbjegle neželjene posljedice, preporučuje se konsultacija s nutricionistima ili ljekarima prije nego što se započne s korištenjem proizvoda koji sadrže veće količine amygdalina. Oni mogu objasniti kako pravilno kombinovati namirnice i kako izbjeći rizike povezane s trovanjem cijanidom, što je posebno važno za osobe koje već koriste određene terapije ili imaju hronične bolesti. Stručna pomoć može biti presudna za donošenje informisanih odluka i sprječavanje potencijalnih zdravstvenih komplikacija.
Na kraju, “Nova.rs” naglašava da je najvažniji pristup amygdalinu – oprezan pristup. Iako je razumljivo da ljudi žele isprobati prirodna rješenja, ne smije se zanemariti činjenica da neka od njih mogu biti opasna ako se koriste nepromišljeno. Zdrav način života, uravnotežena ishrana i redovna fizička aktivnost i dalje su najsigurniji put do dobrog zdravlja. Nijedan pojedinačni dodatak prehrani, pa ni onaj koji dolazi iz prirode, ne može zamijeniti savjete stručnjaka i provjerene medicinske tretmane. Zato je važno ostati informisan, ali i svjestan da prirodna medicina ima svoja ograničenja, te da svaki korak treba biti praćen odgovorno i oprezno
