U današnjem članku bavimo se temom dugovečnosti i njenim povezivanjem s nasleđem, načinom života i navikama koje oblikuju naš životni vek.

- Svako od nas teži tome da živi dugo i zdravo, te se pitamo u kojoj meri na to utiču naši geni, a u kojoj naši svakodnevni izbori. Zanimljivo je da, iako genetika igra važnu ulogu, mnogo toga što se tiče dugovekosti zavisi od našeg načina života.
Dugovečnost i genetika imaju snažnu povezanost, ali stručnjaci objašnjavaju da to nije jedini faktor. Iako mnogi misle da su naši geni ti koji u najvećoj meri određuju koliko ćemo dugo živeti, istraživanja pokazuju da značajnu ulogu igra i način života koji vodimo. Na primer, mitohondrije, koje dobijamo od majke, igraju ključnu ulogu u tome koliko će naše ćelije biti zdrave i kako će se obnavljati, što direktno utiče na dužinu našeg života.
Profesorka dr Svetlana Stanišić objašnjava da, iako postoje genetski sindromi poput progerije, koji izazivaju brže starenje, to ne znači da je sve predodređeno. Naša svakodnevna iskustva, navike i izbori mogu značajno da utiču na to koliko ćemo dugo živeti i u kakvom zdravlju. Genetika je važna, ali nije sve.
Kada govorimo o životnim navikama koje mogu produžiti život, hrana i spavanje svakako imaju značajnu ulogu. Stručnjaci sugerišu da je važno imati uravnoteženu ishranu, koja se ne bazira samo na “zdravim” namirnicama, već na njihovoj umerenoj upotrebi. Na primer, u poslednje vreme često se spominje da određene namirnice mogu imati značajan uticaj na zdravlje i dugovekost. Kurkuma i šafran su prepoznati po svojim antioksidativnim svojstvima, dok crno vino, maslinovo ulje, orašasti plodovi i masna riba poput lososa pružaju omega-3 masne kiseline i vitamin E koji podržavaju zdravlje srca i pomažu u usporavanju procesa starenja. Ipak, važno je napomenuti da čak i ove namirnice mogu imati negativne efekte ako se konzumiraju u prekomernim količinama.
- Jedan od ključnih faktora za dugovečnost je i umanjen unos kalorija. Dr Stanišić ističe da je većina dugovečnih osoba vitka, što je povezano sa smanjenim unosom kalorija, ali i sa povremenim postom koji podstiče regeneraciju organizma. Manji unos kalorija pomaže smanjenju pritiska na organizam i omogućava prirodne procese obnavljanja. Takođe, mnogi dugovečni ljudi spontano praktikuju umerenu ishranu i vode aktivan, ali ne iscrpljujući život.
Pozitivni stresovi, kao što su boravak u sauni ili kupanje u ledenoj vodi, mogu takođe doprineti zdravlju. Ovi stresovi izazivaju lučenje proteina koji obnavljaju ćelije i mogu podmladiti organizam. Povremeni post, kao što je intermitentni post, takođe igra značajnu ulogu u jačanju odbrambenih sposobnosti tela i podstiče regeneraciju. Ipak, važno je napomenuti da hronični stres uvek ima negativne efekte na zdravlje.
Iako mnogi ljudi veruju da je dugovečnost nešto što se ne može kontrolisati, zapravo imamo veliku moć da utičemo na to. Naša ishrana, kvalitet sna, nivoi stresa i način života u velikoj meri oblikuju našu dugovekost. Najvažniji zaključak koji se izdvaja iz svega ovoga je da dugovečnost nije samo pitanje koliko godina ćemo živeti, već i kako ćemo ih živeti. Kvalitetan život, pun energije i zdravlja, temelji se na pravilnoj ishrani, umerenosti, mentalnom i fizičkom zdravlju, te sposobnosti da nađemo ravnotežu u svakodnevnom životu.
U konačnici, nasleđe je važno, ali mnogo toga zavisi od nas samih. Mi smo ti koji donosimo izbore koji oblikuju naš zdravlje i kvalitet života. Ovi izbori, koji uključuju kako se hranimo, koliko spavamo, koliko se opuštamo, i koliko pažnje posvećujemo svom mentalnom zdravlju, ključni su za to koliko dugo i kako ćemo živeti. Dugovečnost je umetnost življenja sa merom i pažnjom prema svom telu i umu.