NESTAO
Til (21), koji je prije sedam godina nestao u Njemačkoj, konačno se vratio kući, donoseći veliko olakšanje svojoj porodici. U septembru 2017. godine, kada je imao samo 15 godina, Til je spakovao nekoliko komada odjeće, novčanik sa 300 evra i PlayStation, te napustio svoj dom. Policija je godinama tragala za njim, ali bezuspješno.
STUPIO U KONTAKT SA RODITELJIMA
U aprilu ove godine, Til je konačno stupio u kontakt sa roditeljima i nakon nekoliko dana vratio se kući. Njegova majka, Roza Marija, ne može da se nagleda sina i srećna je što je ponovo s njima. “Sada sam ovdje, uživam u miru i tišini”, rekao je Til.
Razlog njegovog bijega bio je vršnjačko nasilje koje je trpio mjesecima prije nego što je odlučio da napusti dom. “Kada sam imao 15 godina, jedino što sam želio je da budem nevidljiv ili da jednostavno nestanem. Samo sam želio da pobjegnem od loših komentara drugova iz razreda koji su me svakodnevno vrijeđali i maltretirali jer sam bio gojazan”, objašnjava on. Til nije želio da ide u školu niti je svojim roditeljima i braći rekao kroz šta prolazi.
Tog prohladnog septembarskog dana, Til je sjeo u voz i otputovao u Lingen, mali grad u Donjoj Saksoniji, gdje je namjeravao otići kod prijatelja kojeg je upoznao preko interneta igrajući igrice. Nekoliko dana kasnije, obratio se Kancelariji za mlade. Međutim, kada im je ispričao šta se dogodilo, oni nisu pokazali razumijevanje za njegove probleme. “Kada sam im rekao kroz šta prolazim, nisu me shvatali ozbiljno. Rekao sam im sve što mi je bilo na srcu. Rekao sam im da neću da se vratim kući dok maltretiranje u školi ne prestane. Bojao sam se da se vratim kući, ali sam se više od ičega bojao da se vratim u školu. Morao sam da presjedam vozom u Dizeldorfu i kada sam izašao iz voza, odlučio sam da pobjegnem”, priča Til.
ODLUČIO DA SE NE VRAĆA KUĆI
Nakon što je odlučio da se ne vraća kući, Til je neko vrijeme boravio u blizini željezničke stanice u Dizeldorfu. Nekad je spavao na stanici, a nekad na ulici. “Vremenom sam na ulici upoznao ljude, sa dvojicom beskućnika sam se sprijateljio. Živjeli smo u napuštenoj hali u industrijskoj zoni. Nas troje je dijelilo sve što smo imali. Tako smo živjeli godinu dana”, objašnjava on. Nakon toga, svo troje su ostali bez posla. “Nismo htjeli da krademo ili radimo neke nelegalne stvari. Onda je jedan drug čuo da ima posla za nas troje u Berlinu, pa smo tamo otišli. Ponovo sam sve spakovao u ranac i otišao. Za ovih sedam godina, sve što sam ikada imao stalo je u taj ranac”, priča on.
Dok su radili u Berlinu, nisu bili prijavljeni, a Til se sve vrijeme plašio da neko ne otkrije njegov identitet. “Telefonirali smo samo preko govornice ili smo pozajmljivali mobilni telefon. Morao sam da pazim da se ne razbolim jer nisam imao osiguranje. Na sreću, sve je prošlo kako treba”, rekao je on.
U junu 2022. godine emitovana je emisija o njegovom nestanku, u kojoj je objavljena nagrada od 5.000 eura za informaciju o tome gdje se nalazi. Postepeno je počeo da uviđa da želi da se vrati kod roditelja. Tek je u aprilu ove godine skupio hrabrosti da ocu pošalje poruku sa pozajmljenog telefona. “Moji roditelji se ne ljute što sam pobjegao. Drago im je što smo ponovo zajedno”, rekao je on.
Til sada dane provodi pomažući ocu oko radova u šupi i trudi se da sa roditeljima nadoknadi svo vrijeme koje su izgubili. Njegova priča je podsjetnik na važnost podrške i razumijevanja za mlade koji se suočavaju s problemima, kao i na to koliko je bitno stvarati sigurno i podržavajuće okruženje za djecu i tinejdžere.
