Dok se mnogi mladi ljudi u današnjem društvu oslanjaju na tehnologiju i provode slobodno vrijeme uz telefone, igrice i na društvenim mrežama, dvanaestogodišnji Muhamed Jahović iz Priboja odabire drugačiji put.
- Za njega, svakodnevni susreti sa seoskim životom, briga o životinjama i pomoć baki predstavljaju najveću radost. Svaki dan, odmah nakon škole, on putuje više od 30 kilometara do sela u kojem živi njegova baka, kako bi joj pomogao u svim poslovima i uživao u miru koji nudi selo.
Putovanje koje traje gotovo sat vremena za njega nije nikakva prepreka. Za Muhameda, selo je mjesto gdje se osjeća slobodno. Čist zrak, priroda koja ga okružuje i spokoj koji u Priboju ne može da pronađe, čine selo njegovim pravim domom. „Ovdje mi je mnogo ljepše nego u Priboju.
- Vazduh je čistiji, priroda je svuda oko mene. U gradu su fabrike, gužva i zagađenje, a ja sam od rođenja vezan za selo“, iskreno govori Muhamed, otkrivajući svoju duboku ljubav prema prirodi i životu na selu.
Svaki dan, Muhamed brine o osam koza koje svakodnevno hrani, čisti i pazi. Za njega, ova obaveza nije samo rutina, već odgovornost koju obavlja sa strašću i posvećenošću. Zajedno sa bakom, on ostvaruje i prihod od svojih životinja. Tokom ove sezone, prodali su mlijeko i sir, a samo od sira proizveli su više od 100 kilograma. Iako je briga o životinjama naporan posao, Muhamed to radi sa osmijehom na licu. Pored toga, njegov dan uključuje sječu drva, vožnju traktora, dovoženje sijena s livada i pripremu zimnice, a sve to radi voljno, bez ikakvih prigovora.
- Njegova nana, Šaćira, sa ponosom ističe kako joj Muhamedove posjete znače mnogo više od same pomoći u svakodnevnim poslovima. „On sa mnom popriča, uveče planiramo šta ćemo sutra raditi. Nekad je to za njega naporno, ali takav je – vrijedan. Jednom mi je rekao: ‘Nano, ja tebe nikad neću ostaviti’“, otkriva ona, dodajući da su Muhamedove riječi istinske ljubavi prema njoj. Pored njega, u seoskim poslovima pomaže mu i sestra Sajra, koja kada god ima slobodnog vremena, dolazi na selo kako bi pomogla bratu i nani, posebno oko jarića i čuvanja stada.
- Roditelji, iako podržavaju Muhamedovu strast prema životu na selu, povremeno moraju da ga “zaustave” kako bi se posvetio školskim obavezama. Otac kaže: „Drago nam je što voli selo, to je danas retkost. Zdrav je to odgoj za dijete. Naravno, škola mora da bude na prvom mjestu, pa nekad majka mora malo da ga zadrži kod kuće.“ I pored toga, Muhamed uspeva da uskladi svoje obaveze. Rano se vraća iz sela kako bi stigao na školu, a vikendi su, bez izuzetka, rezervisani za selo.
Za razliku od mnogih svojih vršnjaka koji sanjaju o životu u velikim gradovima, Muhamed svoju budućnost vidi na selu. On planira da nakon završetka škole ostane u selu, radi i razvija ono što već sada gradi sa bakom i porodicom. „Ja sebe vidim ovdje. Volim ovaj život i znam da ću ovdje ostati“, zaključuje s osmijehom ovaj hrabri dječak, siguran u svoju odluku.
Svi oni koji ga poznaju ističu njegovu posvećenost, odgovornost i ljubav prema životu na selu. Muhamedova priča je primjer kako mladi ljudi, usprkos savremenim izazovima, mogu da izgrade čvrste temelje za svoju budućnost kroz poštovanje tradicije i prirodnog života
