Mnogi ljudi vjeruju da se umor može otkloniti jednim dobrim snom ili vikendom odmora. Međutim, iskustvo jedne djevojke iz Ćuprije pokazuje koliko ta pretpostavka može biti daleko od istine. Saznajjte više…..
Ona je mjesecima osjećala da joj tijelo popušta, da joj svakodnevni zadaci postaju preteški, iako je bila mlada i zdrava. Šest mjeseci borila se s konstantnim iscrpljenjem, a ljekari su punih pet godina tragali za uzrokom. Kada je napokon dobila dijagnozu, svi su ostali u šoku – ispostavilo se da pati od sindroma hroničnog umora, bolesti o kojoj se malo govori, ali koja potpuno mijenja život oboljelih.
Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je djevojka prošla kroz period nevjerice i nesigurnosti. Okolina joj često nije vjerovala – mnogi su mislili da pretjeruje, da se radi o prolaznom stanju, pa čak i da je problem psihološke prirode. Međutim, kako mjeseci nisu donosili poboljšanje, već su simptomi postajali sve izraženiji, shvatila je da mora insistirati na detaljnim pregledima. Hronični umor nije obična iscrpljenost, već stanje koje traje duže od šest mjeseci i uključuje cijeli niz ozbiljnih simptoma.
Prema riječima stručnjaka, oboljeli često osjećaju „prazninu“ u tijelu – nagli pad energije, teškoće u koncentraciji, nesanicu i bolove u mišićima. Profesor dr Branislav Milovanović, kardiolog iz Instituta za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“, u razgovoru za jedan podcast naglasio je da se radi o jasno definisanom medicinskom stanju. Posebno je istakao fenomen odgođenog zamora: pacijent nakon fizičkog napora ne osjeti umor odmah, već tek poslije dan ili dva, i tada iscrpljenost može trajati nedjeljama. Upravo to je i djevojku iz Ćuprije najviše zbunjivalo – činilo joj se da je tijelo potpuno „iznevjerilo“.
Politika je u svojim tekstovima više puta ukazivala na to da hronični umor nije samo zdravstveni problem, već i društveni. Ljudi u Srbiji, kažu njihovi sagovornici, žive pod konstantnim pritiskom – ubrzan ritam života, rad u smjenama, nesigurnost na poslu i nedostatak vremena za san dodatno pojačavaju simptome. Zbog toga je, kako naglašavaju, ova bolest mnogo češća nego što statistika pokazuje. Problem je što mnogi nikada ne dobiju zvaničnu dijagnozu i ostaju zaglavljeni u začaranom krugu pregleda i pogrešnih terapija.
- Djevojka iz Ćuprije prošla je upravo kroz takav put. Od ljekara do ljekara, od jedne analize do druge, bez jasnog odgovora. Tek nakon što su simptomi počeli da liče na postkovid komplikacije, stručnjaci su ozbiljnije pristupili njenom slučaju. Ispostavilo se da se radi o hroničnom sindromu umora, bolesti koja je dobila više pažnje tek poslije pandemije. Ljekari naglašavaju da simptomi postkovida i hroničnog umora gotovo u potpunosti liče: glavobolje, bolovi u mišićima i zglobovima, kratkoća daha, anksioznost, depresija, nesanica i tzv. „moždana magla“.
Upravo ta sličnost dodatno otežava dijagnostiku. Ne postoji jedan test koji može nepogrešivo potvrditi bolest, pa pacijenti često lutaju između različitih specijalista. Dok neki smatraju da je uzrok u imunološkom sistemu, drugi povezuju bolest s virusnim infekcijama, a treći ističu ulogu modernog načina života. Ipak, svi se slažu da je ključ u prepoznavanju simptoma i pravovremenom javljanju ljekaru.
- Prema podacima kojima raspolaže Blic zdravlje, broj pacijenata s ovim problemom značajno je porastao u posljednjih pet godina, posebno nakon pandemije. Domovi zdravlja bilježe veći priliv ljudi koji se žale na slične tegobe, a posebno zabrinjava činjenica da se bolest sve češće javlja i kod mladih. Najviše obolijevaju žene između 30. i 50. godine, ali sve je više i onih ispod 25.
Djevojka iz Ćuprije je samo jedan od primjera kako bolest može promijeniti životni tok. Nekada aktivna i puna energije, sada je morala da nauči da raspoređuje snagu, da izbjegava napore i da planira dane prema mogućnostima svog tijela. Iako je bolest ograničava, naučila je da se raduje malim pobjedama – danu kada može da prošeta bez osjećaja iscrpljenosti, noći kada uspije da spava ili trenucima kada joj koncentracija ne popusti.
- Istraživanje koje je prikazano u emisiji RTS-ovog „Oko magazina“ pokazalo je da najveći problem oboljelih nije samo fizičko stanje, već nerazumijevanje okoline. Na poslu često ne nailaze na podršku, porodica ponekad ne shvata ozbiljnost bolesti, a prijatelji misle da se radi o pretjerivanju. Taj osjećaj stigme dodatno pogoršava stanje. Stručnjaci ističu da je edukacija javnosti ključna kako bi se smanjila ta vrsta pritiska.
Iako medicina još nema konačne odgovore, postoje protokoli i načini da se stanje ublaži. Preporučuje se balans između aktivnosti i odmora, prilagođena fizička vježba, pravilna ishrana i psihološka podrška. Najvažnije je da pacijent nauči da sluša svoje tijelo i da se ne izlaže naporima koji pogoršavaju simptome. Za mnoge je to potpuno novi način života, ali uz podršku porodice i ljekara moguće je pronaći ravnotežu.
- Na kraju, priča djevojke iz Ćuprije podsjeća na važnu lekciju: hronični umor nije lenjost, nije umišljaj i nije prolazna slabost. To je ozbiljno stanje koje može pogoditi svakoga, bez obzira na godine i životne navike. Ignorisanje simptoma samo produžava patnju i otežava liječenje.
U današnjem vremenu, gdje se od ljudi traži stalna produktivnost, ovakve priče postaju sve važnije. One upozoravaju da zdravlje nije beskonačan resurs i da tijelo na vrijeme šalje signale koje ne smijemo zanemariti. Priča iz Ćuprije je i opomena i nada – opomena da bolest može da se pojavi neočekivano, ali i nada da se uz pravovremeno reagovanje i podršku može pronaći put ka boljem kvalitetu života.
