Upotreba pepela od drveta u baštama i dvorištima odavno je dio narodnih običaja, naslijeđenih još od vremena kada se svaka kuća grijala na drva, a vrt se njegovao bez hemikalija.
- Ipak, pitanje da li pepeo zaista koristi biljkama ili im može naškoditi i dalje izaziva rasprave među baštovanima i stručnjacima. U mnogim domaćinstvima pepeo se i dalje čuva u kantama, spreman da se pospe po zemlji kao svojevrsni “prirodni dodatak”. No, koliko u tome ima koristi, a koliko rizika, zavisi od više faktora koje bi svaki vrtlar trebalo da poznaje.
Pepeo drveta nastaje potpunim sagorijevanjem prirodnog drveta, bez dodataka boje, laka ili plastike. U takvom obliku sadrži velike količine kalijuma, kalcijuma, magnezijuma i fosfora, elemenata koji su važni za rast biljaka. Zbog toga se često naziva prirodnim gnojivom. Kalijum pomaže biljkama da razviju otpornost na bolesti i hladnoću, dok kalcijum poboljšava strukturu tla i smanjuje njegovu kiselost. Zbog ovih svojstava pepeo se nekada koristio umjesto kreča za “popravljanje” kiselih zemljišta. Međutim, baš ta sposobnost neutralizacije kiselosti može biti i prednost i mana — zavisno od vrste biljke.
- Na primjer, biljke koje vole kiselo tlo, poput borovnice, rododendrona ili hortenzije, ne podnose pepeo jer on podiže pH vrijednost tla i time im otežava apsorpciju hranjivih materija. S druge strane, povrće poput paradajza, kupusa i graha može imati koristi od male količine pepela, naročito ako se primjenjuje umjereno. Stručnjaci s Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu upozoravaju da pepeo treba dodavati samo u tankom sloju i uz redovno praćenje pH vrijednosti tla, jer pretjerana količina može dovesti do gubitka azota — elementa presudnog za rast zelenih dijelova biljke. Iako mnogi vrtlari vjeruju da “prirodno ne može škoditi”, naučna istraživanja pokazuju da to nije uvijek slučaj.
Važno je napomenuti da nije sav pepeo isti. Pepeo od tvrdog drveta, poput bukve ili hrasta, sadrži više hranjivih materija od pepela mekog drveta, kao što su jela ili bor. Još važnije, pepeo koji dolazi iz peći u kojoj se spaljuju obojene daske, iverica ili plastika, može biti izuzetno toksičan. U takvim slučajevima, pepeo sadrži teške metale i hemikalije koje su štetne i za biljke i za ljude. Prema podacima Instituta za zaštitu bilja u Sarajevu, u analizama sprovedenim 2022. godine utvrđeno je da pepeo iz domaćinstava gdje se koriste lakirane površine sadrži tragove olova i kadmijuma — metala koji se nakupljaju u tlu i prenose u hranu. Zbog toga se preporučuje upotreba isključivo čistog, prirodnog drveta.
- Mnogi iskusni vrtlari, naročito u ruralnim krajevima Bosne i Hercegovine, vjeruju da pepeo ima i dodatnu korist — štiti tlo od puževa i nekih insekata. Iako pepeo zaista isušuje površinu i stvara neprijatan sloj za puževe, efekat traje kratko, posebno poslije kiše. Zato stručnjaci preporučuju da se pepeo ne koristi kao glavno sredstvo protiv štetočina, već eventualno kao dopunska zaštita. U članku koji je objavio Agronomski portal “Moja zemlja” (Hrvatska), naglašeno je da pepeo može pomoći u kombinaciji s prirodnim malčem, ali samo ako se primjenjuje pažljivo, jer previše pepela stvara tvrdu koru koja guši korijen.
Kada se govori o primjeni pepela, treba znati da se on nikada ne smije miješati s kompostom koji sadrži mnogo organskog otpada. Naime, pepeo u kontaktu s azotom iz organskih materijala može izazvati hemijsku reakciju kojom se oslobađa amonijak, pa kompost izgubi vrijednost. Bolje je pepeo rasuti po zemlji u malim količinama i zatim lagano prekopati tlo, ili ga posuti po stazama kako bi se smanjila vlažnost i spriječilo klizanje. U domaćinstvima koja imaju kokoške ili druge domaće životinje, pepeo se često koristi i kao dodatak za kupke protiv parazita — tradicionalna, ali i dalje efikasna praksa u mnogim selima.
- Zanimljivo je da se pepeo sve češće pominje i u savremenim pristupima održivog vrtlarstva. Pristalice tzv. “zero waste” pokreta ističu da je pepeo zapravo vrijedan nusproizvod koji ne bi trebalo bacati. Korištenjem pepela, kažu, zatvara se prirodni ciklus — drvo koje je raslo iz zemlje vraća se zemlji u obliku minerala. Ipak, moderni agronomi upozoravaju da ekološka logika nije dovoljna bez preciznog poznavanja hemijskih procesa u tlu. Prema analizi Poljoprivrednog instituta Crne Gore, zemljišta koja su redovno tretirana pepelom tokom više godina postala su alkalna, što je smanjilo plodnost i uticalo na mikrobiološki život u zemlji. Dakle, iako pepeo dolazi iz prirode, nije bezopasan ako se koristi prečesto.
U praksi, najbolji pristup je onaj umjereni. Pepeo može biti koristan ako se primjenjuje povremeno, u malim količinama i samo za biljke koje dobro podnose neutralno ili blago alkalno tlo. Za cvjetnice i povrće koje voli kiselije uslove, bolji su drugi oblici prihrane — poput komposta, stajnjaka ili specijalnih organskih gnojiva. Stručnjaci savjetuju da se, prije svake upotrebe, uradi analiza tla, što se može obaviti u gotovo svim lokalnim poljoprivrednim zadrugama. Tako se dobije tačna slika o tome da li zemljištu uopšte treba dodatni kalcijum i kalijum, ili je pepeo samo nepotreban dodatak.
- U nekim domaćim medijima, poput portala “Zdrava Bašta” iz Banje Luke, vrtlari dijele svoja iskustva i naglašavaju da pepeo može biti dragocjen u proljeće, prije sadnje paradajza i paprike. Oni savjetuju da se tanak sloj pepela pomiješa sa zemljom na dubini od 5 do 10 centimetara, jer se tada hranjive materije bolje apsorbuju, a biljke dobijaju stabilniji početak. Međutim, isti autori upozoravaju da pepeo ne smije dolaziti u direktan dodir sa svježim sjemenom, jer može “spaliti” mlade korijene. Ova praksa pokazuje koliko je važno imati mjeru i znanje o materijalu koji se koristi.
Na kraju, može se reći da pepeo od drveta nije ni čudo ni otrov — on je alat koji zahtijeva razumijevanje. Ako se koristi promišljeno i u skladu s potrebama tla, može obogatiti baštu, smanjiti potrebu za hemijskim đubrivima i pomoći u održavanju prirodne ravnoteže. Ali ako se upotrebljava naslijepo, samo zato što “tako rade svi”, posljedice mogu biti suprotne od željenih. Baštovan koji razumije svoje biljke i zna kako reaguje njihovo tlo biće u prednosti, jer pravi izbor prihrane znači zdrav vrt, bogat plodovima i manje brige.
Pepeo, dakle, može biti prirodan saveznik, ali samo ako se koristi s razumijevanjem i poštovanjem prema zemlji. U njemu se krije snaga drveta, toplina ognjišta i sjećanje na starinske bašte, ali i podsjetnik da priroda uvijek traži ravnotežu. Kao i u svemu, ključ je u mjeri – dovoljno da pomogne, ali ne toliko da naruši ono što je već stvoreno.
