U savremenom društvu, gdje se tradicija i moderni način razmišljanja često sudaraju, tema nošenja nakita koji je pripadao preminulim osobama i dalje izaziva snažne emocije i podijeljena mišljenja.
- Generacijama se prenose priče o „energiji“ predmeta, o mogućim nesrećama ili, s druge strane, o blagoslovu koji takvi predmeti mogu donijeti. Upravo zbog toga, ova tema ne prestaje da intrigira ljude, naročito u trenucima kada se suočavaju s gubitkom voljene osobe i pitanjem šta učiniti s predmetima koji iza sebe ostaju kao tihi svjedoci zajedničkog života.
U javnosti se često može čuti da nošenje nakita pokojnika donosi lošu sreću, bolest ili nemir. Takva uvjerenja duboko su ukorijenjena u narodnoj tradiciji i nerijetko se prihvataju bez preispitivanja.
- Ipak, kada se ova tema sagleda iz racionalnije i duhovnije perspektive, slika postaje znatno drugačija. Prema riječima sveštenika Andreja Efanova, koji se često bavi pitanjima svakodnevnog života vjernika, predmeti sami po sebi nemaju nikakvu moć da utiču na sudbinu čovjeka. Nakit, sat ili neki drugi lični predmet ne nose u sebi ni nesreću ni blagoslov – oni su, kako ističe, samo materijalne stvari kojima mi pridajemo značenje.
Ovakav stav potvrđuju i domaći mediji. Prema pisanju Politike, sveštenici Srpske pravoslavne crkve godinama upozoravaju da je sujeverje jedan od najvećih problema savremenog društva, jer odvlači pažnju od suštine vjere i duhovnog života. Umjesto straha od predmeta, naglasak bi trebalo staviti na molitvu, sjećanje i poštovanje prema preminulima. U tom kontekstu, nakit može imati emotivnu vrijednost, ali nikako mističnu moć da promijeni nečiji životni tok.
- Osim duhovnog aspekta, postoji i vrlo praktična strana ove teme koja se često zanemaruje. Kada se razmišlja o nošenju nakita pokojnika, važno je obratiti pažnju na higijenu i zdravstvenu ispravnost. Nakit koji je bio u direktnom kontaktu s tijelom može na sebi zadržati bakterije ili nečistoće, naročito ako je dugo stajao nečuvan. Stručnjaci savjetuju temeljnu dezinfekciju i čišćenje prije ponovne upotrebe, kako bi se izbjegli eventualni zdravstveni problemi. Ovaj savjet posebno je važan za osobe s osjetljivom kožom ili sklonošću alergijama.
O značaju praktičnog pristupa pisao je i portal B92, navodeći da se strahovi često pogrešno usmjeravaju na „energiju“ predmeta, dok se zanemaruje ono što je zaista važno – briga o zdravlju i ličnoj sigurnosti. U njihovim tekstovima ističe se da pravilno održavan nakit ne predstavlja nikakvu opasnost, bez obzira na to kome je ranije pripadao. Time se dodatno razbija mit da predmeti pokojnika nose neku skrivenu prijetnju.
- Emotivna komponenta ove teme možda je i najjača. Za mnoge ljude, nošenje nakita voljene osobe predstavlja način da se održi veza s nekim koga više nema. Prsten majke, lančić bake ili sat oca često imaju neprocjenjivu sentimentalnu vrijednost. Oni podsjećaju na zajedničke trenutke, na ljubav i bliskost, i u tom smislu mogu pružiti osjećaj utjehe. Umjesto straha, takvi predmeti mogu postati simbol zahvalnosti i sjećanja.
Pravoslavno učenje naglašava da je najvažnije ono što nosimo u srcu, a ne ono što nosimo na sebi. Molitva za pokojne, paljenje svijeće i čuvanje uspomena smatraju se mnogo značajnijim od bilo kakvog rituala vezanog za predmete. Blagoslov i opelo, kako ističu sveštenici, pomažu vjernicima da pronađu unutrašnji mir i da se oslobode nepotrebnih strahova. U tom svjetlu, nakit može biti podsjetnik na ljubav, ali nikada uzrok nesreće.
- O ovoj temi pisale su i Večernje novosti, prenoseći mišljenja teologa koji smatraju da je strah od nakita pokojnika zapravo odraz nesigurnosti i neznanja. Prema njihovim navodima, ljudi često traže objašnjenja za loše događaje u spoljnim faktorima, umjesto da se suoče s realnim uzrocima i sopstvenim emocijama. Takav pristup samo produbljuje osjećaj nelagode i udaljava od racionalnog razmišljanja.
Za savremenog čovjeka, koji je svakodnevno izložen ogromnoj količini informacija i različitih vjerovanja, važno je naučiti razlikovati tradiciju od sujeverja. Tradicija može biti lijepa i vrijedna, ali samo ako ne stvara strah i nemir. Oslobađanje od neutemeljenih uvjerenja omogućava zdraviji odnos prema prošlosti i uspomenama. Nakit koji je pripadao preminuloj osobi ne mora biti teret, već most između sjećanja i sadašnjosti.
Na kraju, odgovor na pitanje da li nošenje nakita pokojnika donosi nesreću ili blagoslov leži u ličnom stavu svakog pojedinca. Ako se predmet doživljava s ljubavlju, poštovanjem i bez straha, on može imati isključivo pozitivno značenje. Kroz pravilnu higijenu, duhovnu svijest i emotivnu zrelost, moguće je sačuvati uspomene bez osjećaja krivice ili bojazni. Nakit tada postaje simbol života, a ne podsjetnik na smrt, i upravo u tome leži njegova prava vrijednost
