- Tek 12 godina kasnije shvatio je težinu majčinih postupaka. Narativi koji se tiču djece koja su napuštena, kasnije otkrivena i prihvaćena dosljedno izazivaju duboke emocionalne reakcije. Takve priče, bilo da potječu iz zapadnog svijeta – kao što je prikazana ovdje predstavljena – ili iz drugih krajeva, uključujući potresnu priču o Bosanki koja se brinula o napuštenom djetetu, uvijek izazivaju snažne osjećaje među onima koji ih susretnu.
Narativ Freddieja Figgersa služi kao neporeciv dokaz da naše situacije ne moraju diktirati našu budućnost, jer mi posjedujemo sposobnost krojenja vlastitih sudbina. Sa samo devet godina dobio je neispravno računalo na poklon, što je rasplamsalo njegovu strast za tehnologijom i potaknulo ga prema karijeri inovatora, uspješnog poduzetnika i multimilijunaša u telekomunikacijskoj industriji. Istodobno, u ruralnoj Floridi, majka je ostavila svoje dijete pokraj kontejnera. Nathan i Betty Mae Figgers otkrili su dijete i odlučili ga posvojiti.
Kad je napunio osam godina, dječak je počeo razmišljati o pojedinostima oko svog rođenja. Nathan, zaposlen kao čistač u gradskom sanitarnom odjelu, izvršavao je svoje dužnosti s nevjerojatnom predanošću, dok je također pokazao svoju snalažljivost spašavanjem vrijednih predmeta odbačenih u blizini kontejnera. Vješto je popravljao i prenamijenio te predmete za različite namjene.
U prigodnoj raspravi, Nathan je, u svojstvu oca, ponudio odgovor. Fredi, koji je kao dijete pronađen pored kante za smeće, ispričao je razgovor koji je vodio s osobom koja ga je pronašla. “Slušaj, Frede”, usrdno su mi se obratili, “napustila te biološka majka.” Unatoč tome, Betty May i ja smo odlučili da te ne damo u udomiteljsku obitelj.” “Odlučili smo te posvojiti jer si moj sin”, bila je izjava koja je duboko pogodila Fredija, ostavivši ga preplavljenog emocijama.
Dok je razmišljao o svom preminulom ocu, Fredi se prisjetio početnog trenutka kada je doživio osjećaje odbačenosti i bezvrijednosti. Nakon što je čuo te riječi, u njegovom se umu prirodno pojavila misao: “Ja sam bezvrijedan.” Unatoč tome, ohrabrujuća gesta njegova oca koji ga je uhvatio za ramena i dao savjet: “Zapamti, nikad ne dopusti da te to pogodi”, poslužila je kao važan podsjetnik za borbu protiv sklonosti podlijeganju negativnosti.
Freddy se sjeća da je bio obavijen ljubavlju, ali je ipak naišao na poteškoće s određenim liječnicima koji su pokazali okrutnost. Priča o mučnim iskustvima iz djetinjstva, koje karakterizira nemilosrdno maltretiranje od strane vršnjaka. Pogrdne etikete poput “Smeće” i “Smećar” bile su mu okrutno prilijepljene, služeći kao vječni podsjetnik na njegovu percipiranu nedostojnost i prljavštinu.
Okolnosti su se pogoršale nakon što je izašao iz autobusa, dok su se druga djeca zabavljala fizički ga bacajući u kantu za smeće, uživajući u njegovoj nesreći. U nastojanju da ga zaštiti, Freddyjev otac počeo ga je pratiti do autobusne stanice; međutim, ovaj čin zaštite nenamjerno je postao meta izrugivanja od strane nasilnika, koji su se rugali Nathanu pokazujući prstom i smijući se, uzvikujući: “Vidi, to je starac iz kante.” Fredi smatra Nathana i Betty May izuzetnim uzorima i herojima u svom životu.
Fredi se prisjeća nepokolebljive predanosti svog oca pomaganju onima kojima je to potrebno, dosljednog nastojanja da pomogne strancima i osigura hranu beskućnicima. Njegov otac bio je primjer izvanrednih kvaliteta kojima se Fredi duboko divio. Kao dijete, Fredi je pratio oca na izlete kako bi po kontejnerima pretraživao vrijedne predmete skrivene među otpadom. Tijekom tih izleta pojavio se Fredijev veliki interes za računala, unatoč njihovoj nedostupnosti u to vrijeme.
S ljubavlju se prisjeća poslovice: “Nekome je smeće drugome blago.” U dobi od devet godina, dok je istraživao trgovinu rabljenom robom, naišao je na pokvareno računalo McIntosh. Čvrstom odlučnošću na kraju je trijumfirao u svojim nastojanjima. Nakon što sam ga kupio za samo 24 dolara, uzbuđenje je bilo opipljivo tijekom vožnje kući. S entuzijazmom je rastavio računalo, otkrivši mnoštvo oštećenih komponenti.
Naoružan svojim pouzdanim pištoljem za lemljenje, zajedno s izborom radija i satova, vješto je zamijenio neispravne komponente i pažljivo ih zalemio na matičnu ploču. Nakon impresivnih 50 pokušaja, računalo se konačno uključilo, što je rezultiralo trenutkom otkrivenja za mene – prepoznao sam točno čime se želim baviti u životu. Fredi se prisjeća da mu je u slučajevima maltretiranja od strane vršnjaka računalo služilo kao utočište, ublažavajući bol koju je proživljavao.
- Suočen s izazovima s kojima se susreo u školi, pronašao je utjehu u ideji da se vrati kući i uroni u svijet svog računala. Pokazujući izvanredne sposobnosti u dobi od 12 godina, vješto je popravljao računalo u školskom laboratoriju. Kao posljedica toga, brzo je dobio ulogu usmjerenu na popravak raznih računala, zarađujući impresivnih 12 dolara po satu. Osim svojih popravaka, razvio je računalni program dizajniran za praćenje tlaka plina u cijelom gradu, projekt s procijenjenom cijenom od 600.000 dolara.
Suočen s neodobravanjem roditelja, hrabro je odlučio napustiti školu u dobi od 15 godina kako bi osnovao vlastito poduzeće. Pothvat je počeo napredovati kada je otkrio da se Natanov otac bori s Alzheimerovom bolešću, stanjem koje pojedince često navodi da lutaju i doživljavaju izazove pri povratku kući. Nathan bi se povremeno odvažio izići bez prikladne odjeće, no uvijek se sjetio nositi cipele. Ovaj konkretan primjer poslužio je kao inspiracija za njegov početni izum, koji se na kraju pokazao isplativim.
