U jednoj maloj, zaboravljenoj varoši, među uskim kaldrmama i teškim životima običnog svijeta, odvijala se priča koja je mnogima ostala urezana u pamćenje. To je bio kraj u kojem su se bogatstvo i bijeda često sudarali na svakom uglu, a ljudi su se naviknuli živjeti pod sjenom moćnika kojima se niko nije usuđivao suprotstaviti.
- Među njima je posebno odskakao Bogdan, imućni trgovac poznat po svojoj strogoći, tvrdoći i rijetkim trenucima milosti. Njegov crni pastuv, Vranac, bio je jednako zastrašujući kao i njegov gospodar, snažan i visok, s grivom koja je blistala kao da je tkana od tamnog srebra.
Na rubu istog trga, u kutku gdje su se obično skupljala siročad i oni koji su živjeli od sitnih priloga, sjedio je dječak po imenu Savo. Njegov život bio je skroman, svodilo se sve na preživljavanje iz dana u dan, ali u njemu je uprkos svemu tinjala neka tiha dobota, ona koju siromaštvo ne uspije ubiti. Tog pijačnog dana, trg je bio prepun užurbanosti: prodavači su dozivali kupce, mirisi hrane širili se svuda oko njih, a vreli zrak dizao se iz prašine kao tanak dim.

- Kad se Bogdan pojavio na konju, ljudi su se instinktivno sklanjali u stranu. Njegov dolazak je uvijek unosio izvjesnu napetost. Savo ga je posmatrao širom otvorenih očiju, a ono što ga je najviše privuklo bio je Vranac, životinja kakvu dotad nije vidio. Blistava crna dlaka, snažno tijelo i ponosan držaj učinili su da dječak zaboravi na sve oko sebe. Znatiželja, ona dječija i nevina, povukla ga je korak bliže. Podigao je ruku, potpuno tiho i s poštovanjem, i samo dotakao konjsku dlaku.
Sve se desilo u sekundi. Bogdan je osjetio lagani trzaj konja i okrenuo se misleći da ga je neko uvrijedio ili oskrnavio njegovo vlasništvo. Kada je vidio Savu, kako stoji sitan i krhak, reagovao je bijesom. Podigao je težak štap i snažno udario dječaka. Savo je pao na zemlju, krv mu je potekla niz sljepoočnicu.
- Ljudi su zastali.Niko se nije usudio da ga zaštiti.Strah od Bogdana bio je jači od njihove savjesti.Baš u tom trenutku, desilo se nešto što je promijenilo sve. Vranac, koji je osjetio razliku između nježnog dječakovog dodira i grubosti svog gospodara, podigao se na zadnje noge i ritnuo Bogdana. Trgovac je izgubio ravnotežu i pao na kamenito tlo. Jedan oštar rub zasjekao mu je nogu i krv je počela obilno teći. Mještani su posmatrali prizor kao nijemi svjedoci nečega što je izgledalo kao neizbježna kazna za sve što je činio.

- Bogdan je ležao, iznenađen vlastitom bespomoćnošću. Bio je čovjek moći, a sada ga je ta ista moć napustila. Uprkos tome što su ga svi gledali, niko nije prišao da mu pomogne. Neki su okretali glave, drugi su mislili da je to možda trenutak kada će se nad varoš nadviti neka vrsta pravde. Ali jedna osoba, ona od koje se to najmanje moglo očekivati, napravila je korak.Savo je, iako povrijeđen i uplašen, prišao trgovcu. Pogledao je ranu i pritisnuo je rukom kako bi usporio krvarenje. Skinuo je svoju tanku košulju, jedinu koju je imao, i potrgao je u trake.
Odlučno je djelovao.Nije pitao nikog za savjet.Nije razmišljao o udarcu koji je primio.Samo je želio da spasi čovjeka koji mu je nanio bol. Kada ga je Bogdan zbunjeno upitao zašto to radi, dječak je tihim glasom izgovorio riječi koje su mu ostale duboko urezane:“Djed je govorio da se na zlo ne vraća zlim. Inače mrak nikad ne prođe.”Te riječi su bile prekretnica. Ljudi, posramljeni dječakovom plemenitošću, konačno su prišli. Doktor je stigao, a Bogdan je preživio zahvaljujući upravo onome koga je ponizio.
- Sedmice kasnije, Bogdan se vratio u varoš, ali više nije bio isti čovjek. Bio je tiši, skromniji, svjestan lekcije koju je dobio. Prišao je Savi sa ključem u ruci i ponudio mu nešto što dječak nije mogao ni sanjati — mjesto pomoćnika, partnera, nekoga ko će biti više od prosjaka kojem se baci milostinja. A onda mu je dao i Vranaca, konja koji nikome osim njemu nije dopuštao blizinu.

Tog dana postalo je jasno da dobrota, kada se pokaže u najtežim trenucima, ima moć da promijeni i ono što se činilo nemogućim. Priča o Savi i Bogdanu ostala je zapamćena kao dokaz da pravo bogatstvo nikad nije u novcu, već u veličini srca i snazi oproštaja








