Bernard Vuković i njegova supruga Merima su primjer ljubavi i zajedništva koje je nadvladalo ratne podjele i predrasude u Bosni i Hercegovini. Njihova priča počinje prije rata, kada su se 1987. godine vjenčali u Bihaću, ne razmišljajući o nacionalnim razlikama. Bernard se prisjeća kako Merima nije znala ni koje je on nacionalnosti, jer u to vrijeme nije bilo bitno – svi su živjeli zajedno bez predrasuda.
Rat i Pritisci
Međutim, s početkom rata, njihova ljubav je stavljena na iskušenje. Ljudi su ih počeli gledati s nepovjerenjem i osuđivati zbog njihovih različitih vjera. Bernard se sjeća kako su ga tokom sukoba između HVO-a i Armije BiH pitali zašto ne otjera Merimu jer je druge vjere. Unatoč svim pritiscima, Bernard i Merima su ostali zajedno, prebrodivši teška vremena. Bernard, koji je dočekao rat kao majstor karatea i radnik u ugostiteljstvu, suočio se s brojnim zdravstvenim problemima, uključujući četiri puta vađenje vode iz pluća bez anestezije.
Nakon Rata
Danas, Bernard vodi udruženje oboljelih od PTSP-a i nastoji podići svijest među mladima o besmislenosti rata. “Živimo već 35 godina u braku, sretnom braku, i ponosan sam što nas niko nije mogao razdvojiti, a pokušavali su mnogi,” ističe Bernard.
Pokušao je mijenjati stvari kroz politiku, ali brzo je uvidio da je politika često borba za lične interese i da ne donosi dobro običnim ljudima, pa je odlučio izaći iz tog kruga.
Poruka Mladima
Bernardova poruka mladima je jasna: “Rat je najveće zlo, u kojem svi gubimo, a profitiraju samo oni za čije se ideale i ciljeve ratuje.” Potiče mlade da slušaju sve strane, razumiju bolne istine i posljedice rata, te da cijene mir. Bernard vjeruje da ljudi u Bosni i Hercegovini mogu živjeti zajedno, ne samo jedni pored drugih, i da je moguće izgraditi ljepši zajednički život.
Njegova priča je svjedočanstvo o snazi ljubavi i otpornosti naspram mržnje i predrasuda, te inspiracija za sve koji teže miru i zajedništvu.
