U današnjem članku govorimo o jednoj od najosjetljivijih tema našeg društva diskriminaciji ženskog djeteta u određenim sredinama, gdje je, nažalost, i dalje prisutno zastarjelo vjerovanje da je samo muško dijete pravo nasljedstvo.

U 21. vijeku, mnogi muškarci i dalje doživljavaju rođenje kćerke kao razočarenje, a ne kao pravi dar života.Ovu problematiku jasno oslikava jedna potresna priča prenesena iz govora imam-hatiba Muhameda Demirovića, koji je istakao da je Bog jedini taj koji određuje spol djeteta, te da je zaista važno zdravlje, sreća i dobrobit djeteta, bez obzira da li je riječ o djevojčici ili dječaku. Ova poruka je ključna u borbi protiv rodnih predrasuda koje još uvijek duboko korijene imaju u našim sredinama.
- Priča o kojoj je govorio pokazuje koliko su neki ljudi opsjednuti idejom da samo sin može biti pravo nasljedstvo. Par iz priče imao je tri kćerke, a otac je bio toliko fiksiran na dobijanje sina da je neposredno pred četvrti porođaj supruzi rekao: “Ako rodiš još jednu djevojčicu, ne vraćaj se kući.” Te riječi, koje bi trebale biti nezamislive u modernom društvu, ne samo da ponižavaju ženu, već ostavljaju duboke psihološke ožiljke u najosjetljivijem trenutku njenog života.
Kada je žena rodila četvrtu kćerku, nije osjetila radost, već je preplavila duboka tuga i strah. Bila je previše slomljena da bi išta izgovorila. Liječnik, koji je prisustvovao porođaju, prepoznao je njenu bol i odlučio da pomogne na neobičan način. Dajući broj suprugu, šalom mu je rekao: “Čestitamo, dobili ste sina!” Čovjek je, obuzet srećom, pohitao prema bolnici, ali kada je saznao istinu, njegova reakcija nije bila ni agresivna ni nasilna, već iznenađujuće pomirljiva i emotivna. U tom trenutku, nešto se prelomilo u njemu – zagrlio je suprugu, uzeo bebu u naručje i krenuo kući, prihvatajući svoju porodicu kao jednu cjelinu.
S druge strane, isti liječnik svjedočio je još jednom dirljivom trenutku. Na porođaju gdje je dijete rođeno s teškom malformacijom, otac je došao da vidi novorođenče, prestravljen i tužan. Liječnik mu je prišao, stavio ruku na rame i rekao: “Spusti to dijete. Ovo nije tvoje.” Zatim mu je pokazao zdravu djevojčicu i dodao: “Ovo je tvoje dijete.” U tom trenutku muškarac je osjetio olakšanje, zahvalnost i doživio emotivni preokret. Prihvatio je svoju porodicu bez predrasuda i prihvatio dijete sa ljubavlju.
- Imam Demirović naglašava da vrijednost djeteta nije u njegovom spolu, nego u dobroti, trudu i zajednici koji to dijete pruža. Jedno žensko dijete može roditeljima donijeti više ldoprinosu jubavi, podrške i ponosa nego nekoliko sinova. Bitno nije koga dobijemo, nego kako ih odgajamo i kakvi ljudi postanu.
Ove priče nas podsjećaju koliko je važno da se kao društvo konstantno borimo protiv rodnih predrasuda. Trebamo poštovati majke, trudnice i svu djecu, bez obzira na njihov spol. Djeca nisu tu da ispune tuđe ambicije i očekivanja, već da budu voljena, da rastu i da žive svoje živote u punini.
Svako rođenje je pravo čudo, bez obzira na to da li je dijete dječak ili djevojčica. Ovakve životne priče nas uče da je prava vrijednost u prihvatanju, ljubavi i razumijevanju, a ne u zastarjelim društvenim normama koje nepotrebno dijele i povređuju.
Zato je važno da se osvijestimo i da zajedno radimo na tome da eliminiramo diskriminaciju ženskog djeteta i da stvorimo svijet u kojem će svako dijete biti jednako cijenjeno i voljeno. Bez obzira na spol, djeca su naše najveće blago i nada za bolju budućnost. Njihova sreća i zdravlje trebaju biti jedini prioriteti, jer svaki novi život donosi novu nadu i priliku za promjenu društvenih stavova i predrasuda.
Ove poruke imaju dubok značaj, posebno u zajednicama gdje je ta borba još uvijek teška i kompleksna. Svaki korak prema prihvatanju i ravnopravnosti donosi bolje sutra, ne samo za djecu i porodice, nego i za cijelo društvo. Jer, na kraju, prava snaga leži u ljubavi i prihvatanju, a ne u rigidnim pravilima i rodnim očekivanjima.