Bakir Izetbegović je nakon obilježavanja godišnjice smrti Alije Izetbegovića na sarajevskom mezarju Kovači govorio o mogućem političkom savezu nakon oktobarskih izbora, poručivši da bi SDA mogla graditi koaliciju s partijama koje su bile protiv djelovanja Trojke, ali bez objavljivanja konačnog spiska partnera.
Njegove izjave stigle su u trenutku kada se politička scena tek počinje slagati nakon izbora, a svaka rečenica lidera jedne od najvećih stranaka odmah dobija šire značenje. Ono što je izrečeno na Kovačima nije zvučalo kao zatvoren dogovor, nego kao signal da su razgovori u toku i da se raspored snaga tek ispituje.
Prema informacijama koje su prenijeli domaći mediji, Izetbegović je u proteklom periodu imao više sastanaka, uključujući i one koji nisu bili javno najavljeni niti praćeni kamerama. Upravo zbog toga njegov nastup nije djelovao kao objava konačnog političkog aranžmana, nego kao javno označavanje smjera u kojem bi pregovori mogli ići, dok se stvarni kontakti nastavljaju iza zatvorenih vrata.
U tom okviru važno je i to što je Izetbegović ostavio otvorenim pitanje konačnog sastava potencijalne koalicije. Time je jasno dao do znanja da je riječ o sondiranju terena, a ne o zaključenom sporazumu. U političkom prostoru Bosne i Hercegovine takva razlika ima posebnu težinu, jer se javne poruke često tumače kao najava promjene vlasti i prije nego što postoji formalna potvrda.
Sama činjenica da se Trojka pojavila kao zajednička referenca govori koliko će naredni razgovori zavisiti od političkih razlika i od toga gdje se mogu pronaći zajedničke tačke. Na državnom i drugim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini mandati, partnerstva i institucionalni dogovori imaju presudan značaj, pa svaka najava novog bloka odmah otvara pitanje ko bi uopće mogao obezbijediti većinu.
Zato je politička poruka sa Kovača bila pažljivo odmjerena. Izetbegović nije govorio samo o mogućim imenima budućih partnera, nego i o načinu na koji će SDA nastupiti u pregovorima. U takvim okolnostima svaka formulacija postaje važna, jer može sugerisati i spremnost na saradnju i oprez prema preuranjenim zaključcima.
Razgovori koji mijenjaju političku mapu
Najviše pažnje privukli su njegovi komentari o susretima s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Izetbegović je potvrdio da su imali dva sastanka i da ih je ocijenio pozitivno, ali nije otišao dalje od toga niti je predstavio bilo kakvu garanciju da će ti razgovori završiti formalnim koalicijskim dogovorom. To ostavlja dojam procesa koji je otvoren, ali još uvijek daleko od završetka.
Posebnu težinu dobija i njegov navod da je Čović razgovarao i s Miloradom Dodikom. Taj detalj pokazuje koliko je politička komunikacija isprepletena i kako se pregovori ne vode samo između dva politička tabora, nego kroz širu mrežu kontakata koja može uticati na konačni ishod. U takvom rasporedu nijedan sastanak ne ostaje izdvojen događaj, jer svaki može pomjeriti ton i smjer narednih razgovora.
U političkom smislu, ovakvi razgovori nose i simboličku i praktičnu dimenziju. Simboličku zato što javnosti nagovještavaju moguće novo političko okupljanje, a praktičnu zato što bez parlamentarne većine nijedna ideja ne može zaživjeti kao vlast. Upravo tu se vidi zbog čega je Izetbegovićev nastup bio više od običnog komentara: on je poslao poruku da se politički prostor pregrupira, ali bez konačnog otkrivanja svih karata.
Domaći mediji su prenijeli i njegovu ocjenu da nakon izbora nije ojačala samo SDA. Prema izvještaju Faktor.ba, govorio je i o strankama čije politike smatra štetnim za državu, ali takav stav ostaje njegov politički sud, a ne nezavisno utvrđena činjenica. U postizbornom periodu upravo se takvi sudovi često sudaraju s raspoloživim brojem mandata, pa zato javnost uglavnom prati ne samo izjave nego i matematičku stranu pregovora.
Dejtonski okvir i granice pregovora
Prema izvještaju N1 BiH, Izetbegović je posebno naglašavao Dejtonski ustav i poslijeratne odluke kao okvir od kojeg njegova stranka ne želi odstupiti. Takva poruka nije samo formalno podsjećanje na ustavni poredak, nego i politička linija razgraničenja. Ona sugerira da SDA, barem prema njegovim riječima, ne vidi prostor za rješenja koja bi izlazila iz već uspostavljenih institucionalnih temelja.
U istom tonu iznio je i nadu u smirivanje odnosa među Bošnjacima, Hrvatima i ostalim građanima Bosne i Hercegovine. Ta formulacija u političkom jeziku ima dvostruku težinu: s jedne strane upućuje na potrebu stabilnosti i normalnog rada institucija, a s druge podsjeća da je svaka nova većina prisiljena djelovati unutar dubokih identitetskih i nacionalnih podjela koje i dalje oblikuju političku scenu.
Zbog toga se čitav proces zasad može posmatrati više kao političko mapiranje nego kao gotova priča o novoj vlasti. Dogovori koji tek nastaju često su najosjetljiviji upravo u trenutku kada se javnosti predstave kao gotovo izvjesni, pa svaki naredni korak postaje važan i za stranke i za birače koji prate kako će izgledati nova većina.
U konačnici, građanima će manje značiti političke formulacije, a više odgovor na pitanje šta će buduća većina donijeti u praksi. Zato će naredni razgovori, bez obzira na to gdje budu vođeni i ko bude sjedio za stolom, imati težinu koja nadilazi trenutnu postizbornu dinamiku. Od njihovog ishoda zavisit će ne samo raspored političkih aktera, nego i osjećaj smjera u kojem zemlja ide nakon izbora.
