U Hrvatskoj je sprovedena anketa s pitanjem koje je odmah privuklo pažnju javnosti: “Koju državu najviše mrzite?” Iako je formulacija bila namjerno oštra i provokativna, odgovori su pokazali da stavovi građana nisu ni jednostavni ni jednolični, nego mnogo slojevitiji nego što bi se na prvi pogled moglo pretpostaviti.
Umjesto očekivanog niza kratkih i direktnih osuda, anketa je otvorila prostor za mnogo širu raspravu o tome kako ljudi u Hrvatskoj gledaju na druge države, posebno one iz neposrednog susjedstva, ali i na globalne sile koje oblikuju političke prilike daleko izvan Balkana.
U tome je i razlog zbog kojeg se o ovom istraživanju i dalje govori: ono nije ponudilo samo odgovor na jedno pitanje, nego i uvid u način razmišljanja običnih građana.
Iako je riječ “mržnja” sama po sebi teška i nosi snažan emotivni naboj, dio ispitanika pristupio je pitanju bez zadrške, dok su drugi odmah naglasili da ne osjećaju mržnju ni prema jednoj državi. Upravo ta podjela između otvoreno negativnih odgovora i onih koji odbacuju svaku vrstu kolektivne netrpeljivosti daje ovoj anketi dodatnu težinu i čini je zanimljivom i kao društveni, a ne samo anketni fenomen.
Šta su pokazali odgovori građana
Dio ispitanika kao prve asocijacije naveo je države iz regiona, posebno Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, uz objašnjenja koja se oslanjaju na istorijske sukobe i političke nesuglasice koje su godinama opterećivale odnose u ovom dijelu Evrope. Takvi odgovori nisu neočekivani, jer kolektivna sjećanja na ratove, raspade država i političke prijepore i dalje utiču na način na koji građani percipiraju susjedstvo.
Međutim, anketa nije ostala zatvorena samo u regionalni okvir. Veliki broj odgovora skrenuo je prema Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji i Kini, a obrazloženja su uglavnom bila vezana za utisak da se te zemlje previše miješaju u poslove drugih naroda i država. Time je anketa pokazala da percepcija građana Hrvatske nije ograničena samo na neposredno susjedstvo, nego da obuhvata i širi međunarodni poredak, uključujući odnose moći i utjecaj velikih sila.
Takav raspon odgovora sugerira da se stavovi ne formiraju samo na osnovu historije, već i na osnovu savremenih događaja, medijskog izvještavanja i općeg osjećaja prema globalnoj politici. Drugim riječima, riječ je o spoju naslijeđenih emocija i aktuelnih percepcija, što ovu anketu čini mnogo zanimljivijom od prostog popisa “omiljenih” i “neomiljenih” država.
Upravo zbog toga, rezultati ankete nisu samo zanimljivi u anketnom smislu, nego i kao mali presjek političke i društvene svijesti. Oni pokazuju da dio građana još uvijek odgovara iz perspektive prošlih konflikata, ali i da se istovremeno sve više razmišlja o globalnim odnosima, utjecaju moći i ulozi velikih država u savremenom svijetu.
To je posebno važno jer ankete ovakvog tipa često ne mjere samo trenutni stav, već i duboko ukorijenjene obrasce mišljenja. Kada ispitanici odgovaraju brzo i spontano, njihovi izbori nerijetko otkrivaju ono što je u javnom prostoru prisutno, ali se rijetko govori otvoreno. U tom smislu, anketa iz Hrvatske postaje i svojevrsno ogledalo društva.
Glasovi koji odbacuju mržnju
Ipak, ono što je mnoge najviše iznenadilo jeste činjenica da značajan broj ispitanika nije htio imenovati nijednu državu kao metu svoje netrpeljivosti. Taj odgovor, na prvi pogled jednostavan, zapravo nosi snažnu poruku: dio javnosti želi se distancirati od kolektivnih etiketa i odbija učestvovati u održavanju starih neprijateljstava.
U izjavi jednog studenta iz Splita posebno se osjetio taj generacijski otklon od konflikta. On je poručio da je “besmisleno trošiti energiju na mržnju, jer ona ne donosi ništa dobro”. Ta rečenica, iako kratka, oslikava promjenu koja se sve češće primjećuje kod mlađih ljudi: oni žele manje opterećenja prošlošću i više prostora za normalne odnose, putovanja, saradnju i svakodnevni život bez stalnog podsjećanja na sukobe.
Sličan ton dala je i starija ispitanica iz Zagreba, koja je podsjetila da svaka zemlja ima i dobre i loše strane, te da je glupo generalizovati. U njenoj izjavi nije bilo ni dramatizacije ni potrebe za dokazivanjem, već miran podsjetnik da čitavi narodi ne mogu stati u jednu etiketu. Upravo takvi odgovori unose ravnotežu u sliku koju je anketno pitanje namjerno pokušalo da izazove.
Takav kontrast između mlađih i starijih, između onih koji odgovaraju kroz prizmu istorije i onih koji odbacuju generalizacije, govori da je hrvatsko društvo u svojevrsnom prijelomu. Nisu svi stavovi jednako glasni, ali se sve jasnije vidi da postoji i drugačiji pogled na odnose među državama – manje zasnovan na emotivnim refleksima, a više na potrebi za stabilnošću i normalnošću.
Kako prenosi Večernji list, sociolozi takve ankete vide kao koristan alat za razumijevanje međudržavnih odnosa na ljudskom nivou, jer zvanične izjave i politički govori ne moraju uvijek odražavati ono što građani zaista misle. Upravo zato ovakav tip istraživanja može biti koristan podsjetnik da se raspoloženje u društvu ne mjeri samo institucijama, nego i spontanim reakcijama običnih ljudi.
Indeks.hr je istakao da mlađa generacija sve više razmišlja globalno i da su joj pojmovi nacionalne netrpeljivosti sve udaljeniji. U tom okviru, internet, društvene mreže i putovanja zaista mijenjaju način na koji mladi gledaju na druge narode, jer svakodnevni kontakt sa različitim kulturama smanjuje prostor za stereotipe i zatvorene stavove.
Šira slika i politički odjek
Iako anketa nije imala težinu zvaničnog istraživanja javnog mnijenja u institucionalnom smislu, ona je ipak otvorila prostor za političko i društveno tumačenje. Odgovori koji uključuju velike sile ukazuju na to da mnogi građani sve češće povezuju međunarodne odnose sa pitanjem utjecaja, miješanja i interesa, a ne samo sa istorijskim simpatijama i nesporazumima među susjedima.
S druge strane, odgovori vezani za susjedne države podsjećaju da ratovi i političke podjele ostavljaju dug trag koji se ne briše lako, ni nakon mnogo godina. Ali važan detalj jeste to što takvi odgovori nisu dominirali u mjeri koja bi sugerisala da je društvo zarobljeno prošlošću. Naprotiv, veliki broj ispitanika pokazao je da postoji spremnost da se odnosi posmatraju manje emotivno i manje isključivo.
24sata.hr navodi da ovakvi nalazi pokazuju kako građani žele stabilnost i mir, a ne sukobe i podjele. Ta poruka je možda i najvažnija u cijeloj priči: iza provokativnog pitanja, koje je na početku zvučalo kao recept za konfliktne odgovore, pojavila se prilično jasna želja za normalnijim odnosima i za udaljavanjem od starog obrasca stalnog neprijateljstva.
Zato ova anketa ne govori samo o tome koju državu neko navodi kao najneomiljeniju, nego i o tome koliko se društvo promijenilo u svom odnosu prema konfliktu. Kod dijela ljudi još postoje jasne historijske rane, ali paralelno s tim raste i broj onih koji ne žele da ih te rane definišu. Upravo u toj napetosti između prošlosti i budućnosti nalazi se smisao cijelog ovog istraživanja.
Kada jedna gospođa iz Zagreba mirno kaže da mržnja ne donosi ništa dobro, a mladi student iz Splita tvrdi da je besmisleno trošiti energiju na takve emocije, tada anketa prestaje biti samo zbir reakcija i postaje zapis o društvenom raspoloženju. U tom zapisu ima i sjećanja i opreza, ali i dovoljno nade da se prostor za razumijevanje ipak širi, makar sporije nego što bi mnogi željeli.
