Svetlana je željela da joj vjenčanje bude drugačije od svih koje je dotad vidjela, pa je iz šale odlučila pozvati gatarku da zabavi goste. Ono što je trebalo biti bezazlen dodatak svadbenoj atmosferi pretvorilo se u neugodan i neobjašnjiv trenutak kada je Marina, nakon što je prišla mladoženjinoj majci Galini Petrovnoj, pokazala prstom u nju i ostavila prisutne bez riječi.
Priča počinje na pijaci, mjestu na kojem se Svetlana raspitivala o osobi koja se bavi gatanjem. Nije tražila nekoga ko bi joj otkrio sudbinu, nego nekoga ko bi gostima pružio neobičnu zabavu i upotpunio svadbu detaljem koji se ne viđa često. Tamo je upoznala Marinu, ženu koja je pristala doći tek nakon što je u razgovoru sa Svetlanom osjetila snažnu nelagodu.
Već pri prvom susretu dogodilo se nešto što je Marinu izbacilo iz ravnoteže. Dok je gledala mladenku, pred očima joj se pojavila slika Svetlane u vjenčanici, vidno uznemirene, s prljavom mrljom na donjem dijelu haljine. Taj prizor nije trajao dugo, ali je bio dovoljno upečatljiv da gatarka zatraži nekoliko dana da razmisli prije nego što prihvati poziv.
Neobičan susret među pijačnim štandovima
Svetlana je, prema opisu iz priče, željela vjenčanje koje će ostati zapamćeno po vedroj atmosferi i neočekivanom sadržaju. Umjesto uobičajenog programa, zamislila je da gostima ponudi razgovor s gatarkom, uvjerena da bi takvo iznenađenje moglo razbiti monotoniju svadbene večeri. Zbog toga je obilazila pijacu i raspitivala se gdje može pronaći ženu koja se bavi tumačenjem budućnosti.
Marina je na prvi pogled djelovala kao osoba spremna da sasluša neobičan prijedlog, ali njen unutrašnji nemir postao je očigledan gotovo istog trenutka kada je ugledala Svetlanu. U njenom doživljaju mladenka se pojavila u slici koja je bila i kratka i uznemirujuća: vjenčanica, napet izraz lica i mrlja na rubu haljine. Zbog tog dojma nije odmah prihvatila angažman, nego je od Svetlane zatražila dva dana za razmišljanje.
Svetlana je, međutim, ostala pri svojoj ideji i uvjeravala je Marinu da na svadbi ne treba izmišljati ništa, nego jednostavno govoriti ono što vidi. Pored obećane naknade, nudila joj je i srdačan doček, vjerujući da će sve proći kao zanimljiv i zabavan segment proslave. Marina je na kraju ipak pristala, i to nakon što ju je početna slika mladenke očito nastavila pratiti i izvan tog prvog razgovora.
Na sam dan vjenčanja Marina je stigla u crnoj odjeći, što je dodatno izdvojilo njen dolazak među šarenilom ukrasa, cvijeća i svečane garderobe gostiju. Svetlana ju je dočekala raspoložena i vidno zadovoljna što je uspjela ostvariti svoju zamisao. Ubrzo je uzela mikrofon i objasnila prisutnima da će svi koji žele moći razgovarati s gatarkom tokom večeri.
Radoznalost je brzo prevladala, naročito među ženama koje su jedna za drugom ulazile u manju prostoriju pored glavne sale. Tamo ih je Marina dočekivala, razgovarala s njima i gledala im u dlanove, dok se proslava nastavila gotovo bez zastoja. U tim prvim susretima ništa nije ukazivalo na to da bi večer mogla skrenuti u smjeru koji niko nije očekivao.
Prizor koji se vraćao bez objašnjenja
Kako su razgovori s gostima odmicali, Marinu je sve jače zahvatao osjećaj nelagode. Prema priči, počela je osjećati stezanje u sljepoočnicama i neugodno zujanje u glavi, a zatim joj se opet vratila ista slika koju je vidjela i na pijaci. Svetlana u vjenčanici, uplašena i s mrljom na rubu haljine, ponovo je bila pred njenim očima, bez ikakvog objašnjenja zbog čega se taj prizor uporno ponavlja.
Iako je pokušavala ostati usmjerena na gatanje i razgovore sa svatovima, osjećaj uznemirenosti nije jenjavao. Kada su svi zainteresovani završili svoj razgovor s njom, pomislila je da je vrijeme da napusti proslavu. U tom trenutku u prostoriju je ušla Svetlana i, za razliku od svog ranijeg raspoloženja, djelovala ozbiljno i zabrinuto.
Mladenka joj je prišla, uhvatila je za ruku i zamolila da ostane do završetka svadbe. U priči nije objašnjeno zbog čega joj je to toliko važno, niti je Svetlana uspjela jasno da kaže šta se promijenilo. Ipak, Marina je pristala i ostala, iako je već tada osjećala da se večer više ne odvija onako kako je isprva zamišljeno.
Dok se u glavnoj sali nastavljala muzika, ples i svadbena vreva, Marina je imala osjećaj da je neko neprestano posmatra. Okretala se, tražila pogledom osobu koja bi mogla izazivati tu nelagodu, ali ništa nije ukazivalo na otvorenu napetost. Gosti su razgovarali, smijali se i ponašali kao da se večer odvija sasvim normalno, a ipak je u njoj rasla izvjesna opreznost.
Tada joj je Svetlana predložila da upozna mladoženju i njegovu majku, Galinu Petrovnu. Marina je krenula za njom, sve više stežući prste i pokušavajući ostati pribrana. Kako su se približavale paru, napetost je postajala očiglednija, iako niko oko njih nije mogao naslutiti šta će se dogoditi u sljedećem trenutku.
Susret s Galinom Petrovnom
Galina Petrovna, mladoženjina majka, do tog trenutka nije pokazivala interesovanje za igru koju je Svetlana osmislila. Dok su drugi gosti odlazili Marini, ona je ostajala uz sina i nije ulazila u prostoriju u kojoj se odvijalo gatanje. Nije objašnjeno da li je to činila iz nepovjerenja, opreza ili jednostavno zato što nije željela učestvovati u takvoj zabavi.
Kada su se Marina i Galina Petrovna konačno našle licem u lice, sve se promijenilo u samo nekoliko trenutaka. Marina se zaustavila pred njom, gledala je bez riječi, a zatim pokazala prstom prema njoj. Okupljeni su odmah primijetili taj potez i razgovori su utihnuli. U sali je nastao muk koji je potpuno promijenio raspoloženje večeri.
Svetlana, koja je željela samo zanimljiv dodatak svom vjenčanju, našla se usred situacije koju nije mogla predvidjeti. U dostupnom dijelu priče nije otkriveno šta je Marina htjela reći ni zbog čega je baš Galina Petrovna izazvala takvu reakciju. Takođe nije potvrđeno da li je taj trenutak bio povezan s ranijom slikom zaprljane vjenčanice ili je riječ o nečem sasvim drugom.
Ono što je Svetlana zamislila kao neobično, ali veselo svadbeno iznenađenje, pretvorilo se u događaj koji je promijenio atmosferu cijele večeri. Marina je došla kao zabavljačica, ali je njen dolazak na kraju otvorio više pitanja nego odgovora, a pogled okupljenih ostao je usmjeren prema njoj i Galini Petrovnoj.
U svadbenoj sali, gdje je nekoliko trenutaka ranije sve djelovalo uobičajeno, ostala je neobična tišina i osjećaj da se nešto važno upravo dogodilo, iako niko nije dobio objašnjenje. Priča se završava u tom napetom trenutku, dok pogled svih prisutnih ostaje na gatarki koja je samo pokazala prstom i time cijeloj večeri dala sasvim drugačiji ton.
