Camila je odrasla u siromaštvu, daleko od bilo kakvog luksuza koji bi joj mogao biti poznat. Rođena u malom dijelu Meksika, gdje je preživljavanje od dana do dana bilo jedina opcija, izgubila je oca dok je još bila djevojčica, a bolest njene majke ubrzala je njen odrastanje.
- Škola je bila daleki san, a jedini način da se obitelj održi bio je posao. U trenutku kada je dobila priliku raditi kao kućna pomoćnica u jednoj od najbogatijih obitelji u Mexico Cityju, činilo se kao da joj je sreća napokon okrenula leđa.
Kuća obitelji Herrera u Lomas Altasu bila je svijet za sebe – tišina, red, skupi predmeti na zidovima, luksuz koji su njoj, iz njezinog skromnog svijeta, izgledali gotovo nerealno. Camila je ubrzo naučila kako biti nevidljiva.
Niti je smjela podići pogled niti postaviti pitanja. Biti kućna pomoćnica značilo je potpuno se povući, biti nevidljiv, a njen status u tom društvu bio je jasno definiran. Martín Herrera, jedini sin obitelji, bio je ljubazan, ali prema njoj uvijek hladan i distanciran. Unatoč njegovim pristojnostima, između njih je postojala jasna granica koju Camila nije smjela ni pokušavati preći.
- Sve se promijenilo onog dana kada ju je Martínova majka pozvala u dnevnu sobu i, gotovo poslovnim tonom, iznijela ponudu koja joj je zvučala gotovo nestvarno – brak, vila na jezeru, sigurnost za cijeli život. Camila nije mogla shvatiti zašto bi netko želio da njihov sin oženi siromašnu djevojku poput nje, no strah za zdravlje njezine majke i teret koji je nosila donijeli su joj odgovor na tu ponudu. Bračna ponuda bila je ključ za osiguranje njezine obitelji.
Vjenčanje, unatoč svojoj raskoši i luksuzu, bilo je gotovo filmsko, ali potpuno bez duše. Gosti u skupim odijelima, glazba, osmijeh na licima svih prisutnih – ali nijedan osmijeh nije bio iskren. Camila je sjedila pored Martina, osjećajući da je tek glumica u tuđoj predstavi, ne da bi postala članica obitelji, nego da bi igrala svoju ulogu u životu kojeg je teško mogla razumjeti. Martín je bio ljubazan, tih, ali bez ikakvih znakova radosti. Nije bilo ljubavi, samo pristojnosti i hladne formalnosti.
Tijekom njihove prve bračne noći, dok su oko njih mirisali cvjetni aranžmani, Camila je konačno shvatila istinu koja će joj zauvijek promijeniti život. Martín nije mogao ispuniti tradicionalne bračne uloge jer je nosio urođeni problem, nešto što mu nije dopuštalo da živi brak onako kako je to društvo očekivalo. Sve se posložilo u toj tišini – vila na jezeru, njihova žurba s brakom, i činjenica da je ona, iako siromašna, bila izabrana. Tek tada je shvatila zašto ju je obitelj Herrere željela. Nije bila kupljena, ali je bila izabrana iz pogrešnih razloga.
- Suze su joj same navrle, nisu bile samo zbog nje, nego i zbog njega. Martín je tiho izgovorio rečenice koje je godinama nosio u sebi. Objavio je da nikada nije imao izbor. Porodici je bilo važnije sačuvati ugled nego prihvatiti njegovu istinu, a njemu je trebala žena na papiru koja neće postavljati pitanja, ali koja će imati sigurnost koju traži. Camila nije bila sretna zbog toga, ali osjećala je da napokon nije sama u svom životu, da nije samo ona koja nosi teret. U tom trenutku, osjećala je mir.
Dani nakon bračne noći bili su tihi, ali ispunjeni poštovanjem i razumijevanjem. Martín joj je omogućio slobodu koju nikada prije nije imala. Nije to bio brak kakav su svi očekivali, ali bio je temeljen na uzajamnom poštovanju. Camila je nastavila brinuti o majci, sada s osjećajem sigurnosti, znajući da se neće morati brinuti za lijekove. Vila na jezeru više nije bila simbol prodaje, već izlaz iz života u kojem je jedino mogla preživljavati.
Vremenom, njihov odnos nije ličio na tipičan brak, ali je bio stabilan, iskren i utemeljen na temeljnim vrijednostima. Martín joj je pomogao da završi školu i pronađe svoj vlastiti glas, a ona je bila njegova zaštita od svijeta koji nije želio čuti njegovu istinu. Iako su ljudi oko njih gledali na njih kao na neobičan par, Camila je bila sigurna u jedno: dok je prva bračna noć uništila sve iluzije, ona je stekla slobodu da izabere tko želi biti
