U današnjem članku pišemo o iznenadnom otkriću u vrtu koje je isprva izazvalo strah i zbunjenost, ali se kasnije pokazalo kao nevjerojatno otkriće iz svijeta prirode.
- Na prvi pogled, stvar o kojoj se radi možda ne bi bila za svakoga, ali ovaj susret sa gljivom koja ispušta miris truleži i izgleda zastrašujuće, zapravo nas podsjeća koliko priroda može biti nevjerojatna i puna iznenađenja.
Jedno mirno jutro je započelo kao i svako drugo – tihi zrak i svjež miris vlažne zemlje u vrtu. Vlasnica je izašla kako bi zalila cvijeće i provjerila da li su njeni mačci opet napravili neko nevolju. I dok je čekala da joj dan prolazi, ništa nije nagovještavalo da će se ubrzo naći pred nečim što će je izbaciti iz ravnoteže.
- Nakon što je otvorila kapiju, snažan miris je odmah udario u njene nozdrve, ostavljajući joj metalni ukus u ustima. Miris je bio gotovo fizički neprijatan, nalik onome što se obično osjeti u blizini trulog mesa, a njezina intuicija joj je govorila da nešto nije u redu.
U trenutku kad je pogledala u vrt, nešto neobično i zastrašujuće je ležalo pored cvjetnjaka. Na zemlji je bila neobična, crvenkasta, sluzava masa koja je izgledala kao nešto između živog organizma i strane tvari. Miris je bio toliko snažan da su joj se povukli svi instinkti, a u glavi su joj se rojile misli: “Je li ovo larva? Gljiva? Ili možda nešto izvan ovog svijeta?” Nakon što je povukla telefon iz džepa i fotografisala prizor, potražila je odgovore na internetu.
- Ono što je otkrila bilo je zapanjujuće – ovo je gljiva poznata kao Anthurus archeri, često nazvana “đavolji prsti”. Iako izgleda zastrašujuće, zapravo je riječ o rijetkoj gljivi koja potiče iz Australije i Tasmanije, a svoj je put proširila širom svijeta. U početku izgleda poput bijelog jajeta zakopanog u zemlji, ali kada sazrije, iz njega izrastaju crveni prsti prekriveni sluzi koja širi miris truleži. Ovaj miris, iako neugodan za ljudski nos, zapravo privlači insekte, koji potom prenose spore gljive. To je jedan od evolucijskih trikova kojima gljiva osigurava svoju reprodukciju.
Iako ju je zastrašivao njen izgled i miris, vlasnica vrta je ubrzo shvatila da ovo nije prijetnja. Dapače, počela je poštovati ovu neobičnu pojavu. Dok je gledala đavolje prste u svom vrtu, shvatila je da priroda nije uvijek ono što očekujemo. U većini slučajeva, ono što ne razumijemo izaziva strah, ali kad se uputimo u istraživanje, otkrivamo ljepotu i korisnost tih neobičnih bića.
Ovaj susret je, međutim, donio i novu lekciju o ekologiji. Iako je miris koji gljiva ispušta neprijatan, ona zapravo ne predstavlja nikakvu prijetnju biljkama, životinjama, pa ni ljudima. Vrtlari i ekolozi upozoravaju da ove gljive, poput Anthurus archeri, ne treba uklanjati nasilno, jer obavljaju svoju funkciju u ekosistemu, pomažući razgradnji organskih materijala i podupirući prirodni ciklus života i smrti. Ovu gljivu također ne treba koristiti u prehrani, zbog njene neprijatne teksture i mirisa, no svakako ima svoj jedinstven ekološki značaj.
- Iako mnogi ljudi, kad prvi put ugledaju ovu gljivu, reagiraju sa strahom, važno je razumjeti njezinu ulogu u prirodi. Kao što se spominje u članku iz Biološkog instituta u Zagrebu, đavolji prsti prvi put su se pojavili u Europi početkom 20. stoljeća, a od tada su se prilagodili različitim klimatskim uvjetima i proširili na područje Balkana. Ove gljive mogu uzrokovati iznenađenje, ali to je samo zbog njihove neobičnosti i rijetkosti.
Prema publikaciji Gljive naših krajeva, iz 2018. godine, Biološko društvo Srbije također napominje da iako ova gljiva nije otrovna, rijetko je korištena zbog svog specifičnog mirisa i strukture. Iako izgledaju kao nešto iz horor filma, ove gljive zapravo predstavljaju fascinantnu prilagodbu prirode, podsjećajući nas da u prirodi postoji mnogo toga što je vrijedno divljenja, čak i kada ne razumijemo odmah što se dešava.
U Bosni i Hercegovini, portal Moja bašta savjetuje vrtlarima da ovakve gljive ne uklanjaju, već da im dopuste da obave svoju funkciju u prirodnom ciklusu raspadanja. Svi ovi savjeti naglašavaju važnost poštovanja prirode, što je istaknuto i u ovoj priči.
