Zima donosi mnogo izazova kada je u pitanju kupovina povrća, a jedan od najvećih problema je odabir paradajza. Iako mnogi potrošači vjeruju da mogu uživati u svježem i sočnom paradajzu tokom cijele godine, zimski plodovi često kriju mnoge zamke.
- Najveći problem s paradajzom u ovom periodu godine je činjenica da plodovi, uprkos svom živopisnom izgledu, često nisu ni blizu kvalitetu kojeg bismo očekivali od svježeg povrća. Kupujući paradajz zimi, potrebno je biti na oprezu i obratiti pažnju na sitna slova na deklaraciji proizvoda.
Veoma je lako biti prevaren izgledom ploda, koji je ponekad savršeno crven i privlačan na prvi pogled, dok je unutrašnjost tvrda i gotovo bez ukusa. Ova situacija nije neuobičajena, i mnogi su potrošači bili naivni, vjerujući da su jednostavno imali lošu sreću. Međutim, pravi uzrok lošeg kvaliteta leži u načinu uzgoja i transporta.
Prvo, najvažniji faktor kod odabira paradajza u zimskom periodu jeste oznaka LSL (Long Shelf Life). Ova oznaka označava da je paradajz genetski modifikovan kako bi imao duži rok trajanja, čime je prilagođen za dugotrajni transport i skladištenje. Nažalost, to znači da paradajz često gubi svoju sočnost i prirodan ukus. U suštini, on postaje mnogo sličniji plastici nego pravom povrću. Pored toga, trgovci često koriste takve plodove jer su lakši za distribuciju i dugotrajnije ostaju na tržištu, što je ekonomski isplativo, ali na štetu kvaliteta proizvoda. Drugi indikator koji može upućivati na loš kvalitet paradajza je duži rok trajanja od dve sedmice na sobnoj temperaturi. Ovo je znak da paradajz nije sazreo prirodno, već je genetski obrađen za dugotrajan životni vek na policama.
- Proces zriženja na gasu etilena takođe igra značajnu ulogu u lošem kvalitetu zimskih paradajza. Ovi plodovi, koji su obično ubrani dok su još potpuno zeleni, tretiraju se gasom etilenom kako bi „pocrvenili“ tokom transporta. Iako ovaj proces omogućava da paradajz izgleda privlačno, on ne doprinosi njegovom prirodnom ukusu, a često dovodi do gubitka prirodnih hranljivih materija i teksture. Osim toga, paradajz s oznakom klasa II obično označava plodove koji su mehanički oštećeni ili nisu ujednačeni, ali se ipak prodaju po punoj ceni. Ovi plodovi mogu imati neujednačen izgled, a njihova unutrašnjost može biti tvrda i bezukusna, što dovodi do frustracije pri konzumaciji.
Jedan od glavnih problema s paradajzom u zimi je i njegov neprirodan uzgoj u kontrolisanim uvjetima, gdje plodovi rastu u ambijentu sa minimalnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti. Takav paradajz gotovo da nema šećere i ostale prirodne sastojke koji su esencijalni za bogat okus. Kako bi povećali plodnost i izdržljivost paradajza, mnogi komercijalni proizvođači koriste veliku količinu hemikalija, što također negativno utječe na nutritivne vrednosti ploda. Telegraf naglašava da, iako su takvi hibridi ekonomski isplativi, oni često ne zadovoljavaju osnovne standarde kvaliteta i okusa. U ovim slučajevima, ni najbolje pripreme i začini neće moći da nadoknade osnovni nedostatak kvaliteta.
- Za one koji kupuju zimski paradajz, preporuka je da se obratite pažnju na zemlju porekla proizvoda. Zemlje poput Grčke, Albanije i Turske često nude bolji kvalitet, jer su plodovi iz tih krajeva podložniji kraćim putovanjima, što smanjuje upotrebu hemikalija za očuvanje svježine. Iako domaći paradajz može biti skuplji i rijetko dostupan tokom zime, on je često mnogo kvalitetniji, sa prirodnim mirisom i bogatijim ukusom. Ukoliko se odlučite za zimski paradajz, najbolje je da ga ne stavljate u frižider, jer hladnoća samo pogoršava njegov miris i ukus. Umesto toga, držite ga na sobnoj temperaturi, a možete ga staviti i pored jabuke ili banane, jer te voćke emitiraju etilen, gas koji može ubrzati dozrijevanje paradajza. Ipak, ni ove mere neće dovesti do čuda, ali mogu doprineti blagom poboljšanju okusa.
Kada je u pitanju sigurnost konzumiranja zimski paradajza, on je siguran za jelo, ali nije nutritivno bogat. Iako neće izazvati zdravstvene probleme, takav paradajz neće pružiti potrebne vitamine i hranljive materije koje bismo očekivali od ovog povrća. Bijele niti koje se ponekad nalaze u paradajzu zapravo su celuloza koja se koristi da plod ostane čvrst tokom transporta, ali takav paradajz je često bez ukusa i vitamina. Za kuhanje, možete koristiti takve plodove u jelima kao što su supa ili varivo, gde će se ukusi razviti kroz kuvanje i začine, dok tekstura neće biti toliko važna.
Na kraju, pravi izbor pri kupovini paradajza tokom zime zahtijeva pažljivo čitanje deklaracija i izbegavanje prevara koje nudi tržište. Blic savjetuje da, kako bi se izbegli loši plodovi, treba obratiti pažnju na zemlju porekla i oznake na pakovanjima, dok Kurir dodaje da prava promena ukusa zavisi od osnovnog kvaliteta paradajza. Pored toga, pametan izbor može doprineti boljoj ishrani i uživanju u hrskavim i sočnim plodovima tokom zimskih meseci
