U današnjem članku vam pišemo o priči koja pokazuje koliko je podcjenjivanje i samopouzdanje bez temelja često najskuplja greška koju možemo napraviti.
- Ova priča govori o Olegu Grebenjuku, vlasniku popularnog lanca pekara “GrenkI”, koji je vjerovao da je nezamjenjiv, da je samo on ključ uspjeha svog poslovnog carstva. Nažalost, njegova samouvjerenost i bahatost prema najbližima, a posebno prema svojoj ženi, dovela je do kobnih posljedica koje nije mogao predvidjeti.
Oleg je večer u luksuznoj kuhinji, okružen prijateljima i punim čašama konjaka, govorio kako je on taj koji „hrani cijeli grad“. Njegovo samohvalisanje bilo je opipljivo, kao i njegov stav prema vlastitoj ženi, Svetlani. Naime, Svetlana, koja je bila računovođa, bila je podcijenjena i nazvana „bucmastom ženom koja ništa ne može da uradi“. Oleg je smatrala da je ona samo teret i da je njeno prisustvo u njegovom životu potpuno beskorisno, dok je on bio taj koji je nosio cijelu kuću, posao i brend.

- Svetlana nije reagovala na njegove uvrede. Iako je njegova percepcija bila da je ona „mrtvi teret“, u stvarnosti je ona bila tiha, ali precizna u svemu što je radila. Njena smirenost nije bila znak gluposti, već znak racionalnosti, jer u njenoj glavi nisu bile uvrede, već brojke. Na svom radnom mjestu, kao računovođa, ona je bila stručnjak koji je dobro razumio troškove, prihode i mogućnosti. I dok je Oleg bio fokusiran na vlastiti ego i prepoznavanje konkurencije kao prijetnje, ona je imala plan koji je bio temeljen na logici i tržišnom znanju.
Problem je nastao kada je konkurencija, novi lanac pekara “Toplo mjesto”, počela otvarati prodavnice u Olegovim profitabilnim područjima. Oleg je bio bijesan, jer je smatrao da konkurencija ne može imati “dušu” i nije mogao razumjeti zašto ljudi biraju udobnost umjesto brzine. Ipak, to je bio trenutak kada je Svetlana prvi put progovorila. S njenim pitanjima o prosječnoj plati, prosječnoj vrijednosti računa i profitu po kvadratnom metru, Oleg je shvatio da je podcijenio ženu koju je godinama gledao kao teret. Njene riječi bile su jasne, precizne i profesionalne, a Oleg nije imao odgovore.
- Kao odgovor na Olegovo ismijavanje, Svetlana je uzela bilježnicu i dala mu jasnu sliku o poslovnim planovima. No, ono što nije znao bilo je to da te bilješke nisu bile samo svakodnevni zapisi. Bile su to informacije koje će mu uskoro uništiti carstvo. Na posljednjoj stranici bilježnice nalazio se plan za “Toplo mjesto” i adresa njegove glavne pekare, uključujući detalje o plaćenoj kiriji.

- Nakon što je pozvala Nikitu Sergejeviča, Svetlana je započela protokol “Spržena zemlja”. Plan za uništavanje Olegovog carstva uključivao je snižavanje cijena, blokadu dobavljača i precizno usmjerenje na financijsku slabost koju Oleg nije prepoznao. U manje od 48 sati, Olegovo poslovanje je počelo propadati: dobavljači su prekinuli suradnju, računi su blokirani, a zakupi osporeni. Svetlana mu je ponudila izbor: kupiti brand po realnoj cijeni bankrota ili se suočiti s potpunim slomom. Oleg je bio prisiljen potpisati.
Nakon svega, Oleg je ostao kao menadžer podređen Svetlani, koja je smireno preuzela vodstvo. Njezin poslovni uspjeh nije bio zasnovan na njegovoj slavi, već na preciznim planovima i izuzetnoj poslovnoj sposobnosti. Svetlana nije samo spasila „GrenkI“, ona je transformirala brend u sustav koji je mogao opstati u budućnosti. Dok je Oleg vjerovao da hrani grad, Svetlana je bila ta koja je gradila pravi sustav. U ovoj priči, Svetlana nije samo pokazala svoju sposobnost da izdrži podcjenjivanje, već je dokazala da sustavi, a ne ego, na kraju uvijek pobjeđuju.
- U ovoj priči možemo vidjeti ključnu pouku o moći tihih, preciznih akcija koje ostaju neprepoznate dok ne postignu svoj cilj. I dok je Olegova poslovna filozofija bila utemeljena na vlastitom egu, Svetlanina filozofija bila je utemeljena na dugoročnim planovima i suštinskoj analizi tržišta. Razlika između tih dviju pristupa bila je razlika između propasti i opstanka, a Svetlana je na kraju uspjela u onome što je mnogima izgledalo nemoguće.
Svetlana je, dakle, bila ta koja je ne samo preživjela, već i izgradila moć koju Oleg nije mogao ni zamisliti. Upravo u njenoj tišini, preciznosti i racionalnosti bila je prava snaga koja je donijela pobjedu.

Nažalost, Oleg je bio previše zaokupljen vlastitim imidžem i vjerovao da njegova moć leži u glasnosti i samohvali. Nije shvatio da se prava moć krije u brojkama, u strateškim odlukama i u sustavu koji traje








